JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
FNRJ, krat. za Federativna Narodna Republika Jugoslavija, služb. naziv Jugoslavije od 29. XI. 1945 – 7. IV. 1963.
fon (grč.), u fonologiji naziv za glas. U fonetskoj se transkripciji fonovi bilježe unutar uglastih zagrada, npr. [a], [f], a isto se tako piše za riječi ([fon], [glas]) i za izgovornu cjelinu ([imam i to]) itd.
fonem (grč.), jezična jedinica koja sama po sebi nema značenja, no udruživanjem više fonema nastaju riječi. Bilježi se fonološkom transkripcijom unutar kosih zagrada, a isto se tako piše za riječi npr. /a/, /f/, a za riječi (/fonem/, /glas/).
fonemika (fonematika), dio fonologije koji se bavi sastavom skupa fonema kojega jezika i općim zakonitostima.
fonetika, znanstv. disciplina koja ispituje glasove kao konkretna artikulacijska ili akustička ostvarenja fonema. Artikulacijska f. bavi se proučavanjem građe govornih organa i njihova funkcioniranja u procesu govorenja. Akustička f. proučava izgovorene glasove. Perceptivna f. bavi se proučavanjem primanja (percipiranja)… Nastavi čitati →
fonika (grč.) 1. Naziv za akustiku, fonetiku, ortoepiju. foničan zvučan 2. Korištenje glasovnih efekata kod pojedinih stilskih figura (asonanca, rima).
fonologija (grč.), znanstv. disciplina koja proučava glasove jezika, kako jezik koristi glasove (fonove) za komunikaciju (priopćavanje, saobraćaj), pa zato f. proučava i slog i izgovornu cjelinu. Segmentna (segmentalna) f. proučava govor raščlanjen na diskretne odsječke (segmente) kakvi su fonemi. Suprasegmentna… Nastavi čitati →
fonološka grafija, naziv za grafiju u kojoj fonem ima svoj određeni znak (koji može biti dvoznak, troznak itd.).
fonološki pravopis, naziv za pravopis u kojem se označuju konkretni fonemi, bez obzira na to je li fonem zapisan fonološki ili nefonološki. Npr., i za pisanje teshko i pisanje teško fonem /š/ zapisan je fonološki, tj. po izgovoru (pisanje… Nastavi čitati →
font (engl.), potpun skup znakova (slova, znamenaka, razgodaka itd.) određenog oblikovanja i veličine.
Forcellini, Egidio, talijanski leksikograf (Fener, Alano di Piave, 26. VIII. 1688 – Padova, 5. IV. 1768). Profesor retorike na sveučilištu u Padovi. Na poticaj J. Facciolatija izradio temeljno djelo latinske leksikografije Rječnik sveukupne latinštine (… Nastavi čitati →
forma (lat.) 1. Izgled, oblik, vanjština, obrazac, način, propis; vanj. oblik u kojem se prikazuje neka pojava (način ophođenja, izražavanja, djelovanja); f. je uvijek uvjetovana sadržajem predmeta, pojave ili procesa. 2 filoz. Pojmom stvoreno cjelovito jedinstvo oznaka (odgovara na… Nastavi čitati →
formacija (lat.) 1. Ukupnost oblika, tvorbi ili sastava. 2. Organizacija u kojoj ima više jedinica (vojna f.). 3. geol Slijed slojeva tla utvrđena podrijetla po starosti ili po postanku.
formalan (lat.) 1. Koji se tiče forme; vanjski, po izgledu. 2. U duhu propisa, izrijekom po formi iskazan prema sadržaju i u skladu sa sadržajem (f. potvrda, f. poziv). 3. Besadržajan, bez oslonca u sadržaju (f. izjava).
formalizam (njem. od lat.) 1. Pretjerano davanje važnosti formi i konvencionalnim oblicima ophođenja i postupanja. 2. filoz Svaki stav koji isključuje sadržaj iz promatranja ili interpretacije, a naglašava formu (oblik) kao apriornu i nezavisno danu; u etici, razmatra problem morala… Nastavi čitati →
formant (lat.), u lingvistici naziv za afiks koji se dodaje korijenu pa tako mijenja temeljno značenje korijena; element koji tvori novu riječ, ali sam za sebe on nije ni riječ ni osnova ni korijen.
format (njem. od lat.) 1. Veličina tiskane knjige; naziv prema lat. liber formatus, oblikovana knjiga; sastavni dio opreme knjige, spada u nadležnost nakladnika i unosi se u ugovor o tiskanju. Najčešći su formati oktav (8°), quart (4°) i… Nastavi čitati →
formirati (lat.), uobličiti, ustrojiti, utemeljiti.
formula (lat.) 1. Obrazac, pravilo, mjerilo, propis. 2. kem Međunarodni ugovoreni znakovi (slova lat. abecede) koji označuju ime i sastav tvari; 3. mat Simbolima izražena relacija (poučak ili pravilo).