JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

Garbitius, Matthias Illyricus → Grbić (Grbac) Ilirik, Matija

Garbitius, Matthias Illyricus Grbić (Grbac) Ilirik, Matija

Garde, Paul

Garde, Paul, francuski jezikoslovac (Avignon, 18. XII. 1926). Profesor slavistike u Aix-en-Provenceu. Bavi se poredbenim istraživanjem slavenskih jezika i akcentologijom. U 1990-ima objašnjavao francuskoj javnosti uzroke sukoba u bivšoj Jugoslaviji (Život i smrt Jugoslavije, 1992; Balkanski diskurs, 2004).

gardedama

gardedama (franc.), nekoć pratilja mlade djevojke pri pojavljivanju u javnosti (na plesu, zabavi i sl.).

garderoba

garderoba (franc.) 1. Ormar ili prostor s policama za spremanje odjeće i obuće. 2. Mjesto za odlaganje ogrtača, osobne prtljage ili kišobrana u lokalima, kazalištima, knjižnicama, na fakultetima i sl. 3. Mjesto za odlaganje putničke prtljage na kolodvoru. 4. Prostor… Nastavi čitati

garmond

garmond, kao graf. mjera, naziv za veličinu od deset točaka (3,76 mm); također, naziv za slova te veličine. → Garamond, Claude

garnirati

garnirati (franc.) 1. Obložiti jelo prilozima, dodacima; ukrasiti nečim ukusnim; začiniti. 2. iron Dodati čemu, nakititi (priču).

garnitura

garnitura (franc.) 1. Niz pojedinačnih predmeta vezanih sličnošću i tretiranih kao cjelina (vrtna g., g. za čaj, željeznička g.). 2. pren Skup ljudi vezanih istim stavovima ili interesima (politička g.).

garsonijera

garsonijera (franc.), momački stan, stan za samca; malen stan koji se sastoji od predsoblja, sobe, čajne kuhinje i kupaonice.

gaučo

gaučo (španj.), čuvar na konju velikih stada konja i goveda u pampama Juž. Amerike (poput kauboja u Sjev. Americi); mješanac između Indijanke i Španjolca.

Gazophylacium

Gazophylacium, dvodijelni rječnik (lat.-hrv. i hrv.-lat.), djelo pavlina Ivana Belostenca (1594–1675), objavio ga u Zagrebu 1740. pavlin Jeronim Orlović pod naslovom Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium. G. je na jednome mjestu okupio rječničko blago svih hrv. narječja (u… Nastavi čitati

gaža

gaža (franc.), plaća; naplata za neki obavljeni posao; nastup pjevača ili glumca za unaprijed ugovoren iznos novca.

Gebauer, Jan

Gebauer, Jan, češ filolog (Ubislavice, 8. X. 1838 – Prag, 25. V. 1907). Sveuč. prof. u Pragu. Utemeljitelj znanstv. bohemistike. Proučavao staru češ. književnost, zasnovao pov. gramatiku češ. jezika te napisao gramatiku suvr. češ. jezika… Nastavi čitati

geez

geez, najstariji zasvjedočeni etiopski semitski jezik; naziva se još i staroetiopskim. Potomak jezika doseljenika iz juž. Arabije, došlih vjerojatno u 1. pol. ←I. tisućljeća. Aksumsko vrijeme geeza dalo je tekstove kao npr. tekst kralja Ezane iz sred. IV. st.… Nastavi čitati

gegijski

gegijski, jedno od narječja alb. jezika. Gegi žive u sjev. dijelu Albanije (s od r. Shkumbi), u Makedoniji i na Kosovu. Govor Arbanasa u Zadru pripada gegijskom narječju.

gelski jezik

gelski jezik, jedan od keltskih jezika, govori se u sjeverozap. Škotskoj i na Hebridskih otocima, također u iseljeništvu u Kanadi u Novoj Skotiji. Po procjeni za 1981. ima o. 80 000 govornika, od toga o. 23 500… Nastavi čitati

geminacija

geminacija, udvajanje suglasnika ili samoglasnika. U hrv. standardnom jeziku imamo udvojene (geminirane) suglasnike [c:], [č:], [ć:], [dž:], [đ:], [b:], [p:], [t:], [s:], [z:], [ž:], [š:], [j:] u izgovoru nekih riječi i izgovornih cjelina, npr. za nadcestar, top puca… Nastavi čitati

generacija

generacija (lat.) 1. biol Razmnožavanje, rađanje novih organizama; znači i sve potomke koji su jednako udaljeni od zajedničkog pretka (→ F1, F2); spontana g. ili samorodstvo, teorija o spontanom nastanku živih bića iz nežive tvari, za… Nastavi čitati

generalan

generalan (lat.) 1. Opći, sveopći; glavni, vrhovni; generalni direktor, gl., vrhovni direktor u nekom poduzeću; generalni plan, plan u općim crtama; generalna proba, gl., završni pokus (npr. u kazalištu) prije premijere. 2. Općenit, približan, bez zalaženja u pojedinosti; generalno, općenito.

generalije

generalije (lat.) 1. Opći osobni podaci (ime, mjesto i datum rođenja i sl.); personalije. 2. Okolnosti i pitanja opće naravi.

generalizacija

generalizacija (lat.) 1. Uopćavanje, uopćenost; podvrgavanje pojedinačnog općenitom. Misaoni postupak kojim se iz pojedinačnih opažanja izvodi općenit zaključak. 2. Neodgovorno primjenjivanje pojedinačnih na sve slučajeve. 3. Stvaranje više općenitih zaključaka.