JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
glotali, glasovi koji se izgovaraju u larinksu (ždrijelu), ovise o stisnutosti glasnica.
glotogonija (grč.), dio lingvistike koji se bavi istraživanjem podrijetla jezika i ljudskoga govora.
glotokronologija (leksikostatistika), metoda utvrđivanja vremena odvajanja pojedinih jezika (grana, porodica…) jednih od drugih. Temelji se na statističkim podacima u vezi s više-manje konstantnim mijenjanjem leksika. Za vrijeme do nekoliko tisuća godina daje koliko-toliko upotrebljive podatke.
glotologija (grč.), rjeđi naziv za lingvistiku.
godelski (gojdelski) jezici, naziv za granu kelt. jezika u kojoj su irski, gelski, manski.
goj (hebr.), naziv u Bibliji za narod, poslije neizraelski puk. Danas pogrdan naziv za svakog nežidova; gojim, narodi koji nisu Židovi; pogani (za Židove).
gojdelski jezici → godelski jezici
Golius, Jacobus (pr. ime Jacob Gool ili Gohl), niz. orijentalist (Den Haag, 1596 – Leiden, 1667). Proučavao arap. jezik i kulturu u Maroku, Siriji, Arabiji i sakupljao stare rukopise. Važno djelo Lexicon arabico-latinum.
Gombocz, Zoltán, mađ. filolog (Sopron, 18. VI. 1899 – Budimpešta, 1. V. 1936). Sveuč. prof. u Budimpešti. Proučavao grupu ugro-fin. jezika te jezične veze Mađara s Bugarima iz Povolžja. Zajedno s J. Melichom objavio mađ. etimologijski rječnik.
Gorazd, učenik i suradnik “slavenskog apostola” Metoda u Moravskoj (II. pol. IX. st.). Pred smrt (885) Metod ga je kao učena čovjeka, vrsna poznavatelja grč. i lat. jezika, preporučio za svojega nasljednika. Kada je njem. stranka u Moravskoj dobila… Nastavi čitati →
Gortan, Veljko, hrvatski klasični filolog i prevoditelj (Preko, 4. V. 1907 – Zagreb, 23. III. 1985). Završio Filozofski fakultet u Zagrebu 1929, doktorirao 1936. Radio u gimnazijama u Splitu i Zagrebu, poslije na Filozofskom fakultetu… Nastavi čitati →
gospodin 1. Izraz kojim se oslovljava muškarca u konvencionalnom ophođenju u građ. društvu. 2. Uglađen i pristojan čovjek; častan čovjek.
gotica, naziv za latinično pismo koje se u IX. st. razvilo od karolinške minuskule, široko rasprostranjeno u vremenu XI–XV. st. Različiti oblici u raznim zemljama: rotunda u Italiji i Francuskoj, tekstura u Njemačkoj, Nizozemskoj i Engleskoj. Njome se pisalo… Nastavi čitati →
gotski jezik, istočnogerm. jezik koji se pol. IV. st. govorio na sjev. obali Crnog mora (tamo su Goti došli, preko jugoist. obale Baltičkoga mora, iz juž. Skandinavije). Bila su dva dijalekta: ostrogotski na I i vizigotski na Z. U… Nastavi čitati →
govor 1. Jezik ostvaren artikuliranim (izgovorenim) glasovima (za razliku od jezika pisanoga, jezika kretnji i dr.), konkretno ostvarenje jezika. 2. Sve ono što je u komunikacijskom procesu vezano samo za pojedinca (govornika) i njegovu volju, i što ima fizikalna obilježja… Nastavi čitati →
Goy, Edward Dennis, engl. slavist i prevoditelj (Enfield, 22. IX. 1926 – Cambridge, 13. III. 2000). Predavao na Sveučilištu u Cambridgeu. Proučavao stariju hrv. književnost, objavio značajne rasprave o Gundulićevu Osmanu i Mažuranićevu spjevu Smrt Smail-age Čengića… Nastavi čitati →
Grabar, Biserka, hrvatska paleoslavistica i leksikografkinja (Zagreb, 2. VI. 1932 – Zagreb, 29. VIII. 1986). Suradnica i ravnateljica Staroslavenskog instituta u Zagrebu. Najviši dosezi u proučavanju hrvatske i slavenske apokrifne književnosti. Velik doprinos u nastajanju… Nastavi čitati →
Grabowski, Tadeusz Stanisław, poljski slavist i diplomat (Huzcek, kraj Dobromila, danas Ukrajina, 15. I. 1881 – Krakov, 22. I. 1975). Doktorirao u Beču 1910. radom o Silviju Strahimiru Kranjčeviću. Neko vrijeme radio kao lektor slavenskih… Nastavi čitati →
gracija (lat.) 1. Ljupkost, dražest, skladnost, privlačnost. 2. Ljepotica, krasotica.
