JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Haupt, Paul, njem. asirolog i hebrejist (Görlitz, 25. XI. 1858 – Baltimore, 15. XII. 1926). Prof. u Baltimoreu (od 1883), zajedno s F. Delitzscheom objavljivao Assyrische Bibliothek (26 sv., od 1881), priredio kritičko izd. hebrejske… Nastavi čitati →
hausanski jezik (hausa), jedan od jezika čadske grane afrazijskih jezika, govori se u s Nigeriji i u susjednim područjima Nigera, također manje zajednice i u drugim zemljama. Ima vjerojatno 40 mil. govornika, skupa s onima koji njime govore kao drugim… Nastavi čitati →
Haüy, Valentin, francuski pedagog i filantrop (Saint-Just-en-Chaussée, 13. XI. 1745 – Pariz, 19. III. 1822). Brat Renéa Justa. Profesor kaligrafije u Parizu, poznat kao otac i apostol slijepih. Godine 1784. osnovao Nacionalni zavod za slijepu… Nastavi čitati →
havelok (engl.), vrsta muškog ili ženskog ogrtača bez rukava, s kratkom pelerinom; prema brit. generalu H. Havelocku (1795–1857).
Havránek, Bohuslav, češki slavist i leksikograf (Prag, 30. I. 1893 – Prag, 2. III. 1978). Jedan od glavnih predstavnika Praškoga lingvističkog kruga, proučavao češke dijalekte (Češka narječja, 1934) i češki književni jezik (… Nastavi čitati →
hazard (franc.), smion pokušaj, rizik, opasnost; kocka, kockanje; hazarder, čovjek koji stavlja sve na kocku; igrač na sreću; hazardna igra, igra na sreću; igra na velike iznose.
hazarski jezik, jezik Hazara, pripada turkijskoj porodici, blizak je bulgarskom te čuvaškom.
haznadar (arap.), rizničar, čuvar riznice na dvoru sultana ili pokrajinskog namjesnika.
he, peto slovo starih semitskih alfabeta; brojčana vrijednost 5.
hebrejski jezik, jedan od kanaanskih jezika (s feničkim i punskim, moabitskim i još nekima) iz sjeverozap. grupe (u kojoj su još ugaritski i aramejski) središnje skupine (u njoj je još arapski) zap. dijela semitske grane afrazijskih jezika. Hebrejskim jezikom… Nastavi čitati →
hebrejsko pismo, isprva naziv za pismo koje je na prijelazu ←II/I. tisućljeća ili čak i prije poteklo od feničkoga i koje se upotrebljavalo do ←II. st.; zatim naziv za kvadratno pismo, kojim su se Židovi služili od ←VI/V. st.… Nastavi čitati →
Hefestion iz Aleksandrije, grč. gramatičar (II. st.). Pisac gl. ant. djela o metrici u 48 knjiga Priručnik o metrima i pjesmama, jedinog sačuvanog prikaza metričkog sustava izgrađenog prema tradic. obrascima.
hegemonija (grč.), prevladavanje; polit. prevlast; dominacija neke države ili nacije nad drugima.
Hegezip (grč. Hēgésippos), grč. epigramatičar (←III. st.). Njegovi su epigrami uvršteni u zbirku Palatinska antologija.
hekatomba (grč.) 1. U ant. Grčkoj, velika žrtva; žrtvovanje stotinu bikova ili volova. 2. pren Masovno žrtvovanje; masovni pokolj.
Heksateuh, naziv prvih šest knjiga Starog zavjeta (Šestoknjižje), koju čine Pentateuh (Petoknjižje) i Knjiga Jozuina.
helenist 1. Stručnjak za starogrč. jezik i književnost (isto što i grecist). 2. U antici, naziv za čovjeka koji je prihvatio helensku kulturu (religiju, jezik i običaje); također naziv za prevoditelja (sedamdesetoricu) Starog zavjeta na grčki (←III st.).
helenizam, naziv za posuđenicu iz grč. jezika, os. starogrčkoga (i može se raditi o učenoj riječi dospjeloj kroz lat., kao npr. matematika); usp. grecizam.
Heliand ili Heliant, starosaski ep o Isusovu životu. Poetska obradba Novog zavjeta u kojoj je iz misionarskih razloga Isus predstavljen kao germ. knez. Napisan u aliteriranim dugim stihovima (o. 830). Naziv dao prvi izdavač J. A. Schmeller (1830).