JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
helidrom ili heliport (grč.), uzletište za helikoptere.
heliotaksija (grč.), fototaksija, pokretna reakcija nekih mikroorganizama ili stanica na podražaj Sunčeva svjetla.
Hemačandra, indij. znanstvenik i pisac (?, 1088 – ?, 1172). Autor filoz., leksikografskih i knjiž. djela. Propovijedao jainizam. Najznačajnije djelo ep Život velikih ljudi.
Hemsterhuis, Tiberius, niz. filolog (Groningen, 9. I. 1685 – Leiden, 7. IV. 1766). Prof. matematike i filozofije u Amsterdamu (od 1704), prof. grčkog u Leidenu (1717–40). Osnivač helenističke škole u Nizozemskoj, objavljivao kritička izdanja klas.… Nastavi čitati →
hendijadioin (grč.), stilska figura u kojoj umjesto imenice s atributom dolaze dvije imenice povezane veznikom i (kita i svatovi umjesto kićeni svatovi).
hendikep (engl.) 1. Otežavajuća okolnost, smetnja, poteškoća. 2. sport Izjednačavanje nejednakih uvjeta na natjecanjima, koje podrazumijeva davanje prednosti u vremenu, bodovima i sl. od strane jačeg natjecatelja.
Herbig, Gustav, njemački jezikoslovac (Kaiserslautern, 3. VI. 1868 – München, 1. X. 1925). Knjižničar, proučavao etrurski i stare indoeuropske jezike. Profesor etrurskoga u Rostocku (od 1913), Bratislavi (1921) i Münchenu (od 1922). Objavio tekst s… Nastavi čitati →
Hercigonja, Eduard, hrvatski filolog (Zagreb, 20. VIII. 1929). Završio slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; doktorirao 1970. Od 1968. do 1993. voditelj Katedre za staroslavenski jezik na Filozofskom fakultetu. Bavi se hrvatskom srednjovjekovnom književnošću i njezinim jezikom.… Nastavi čitati →
Hermagora iz Temna, grč. retor (Temno u Miziji, ←II. st.). Napisao udžbenik retorike u 6 knjiga, koji se zbog sistematičnosti često koristio u rim. školama. Proveo reformu sudskoga govorništva, bavio se problemom interpelacije te jasno definirao učenje o četirima… Nastavi čitati →
hermetičan 1. Teško razumljiv, nepristupačan, tajanstven. 2. Nepropustan (za zrak, tekućinu), npr. hermetična posuda.
hermetika (njem.) ili hermetizam (franc.), nauk o tajnim stvarima (osobito u alkemiji); naziv prema → Hermesu Trismegistosu.
heroizam (grč.), djelo heroja; junaštvo, junačko djelo; izvanredna hrabrost, izdržljivost, požrtvovnost.
herojsko doba, zbivanja sačuvana u predaji na prve velike povijesne događaje naroda koje su obično činili heroji i junaci.
Herostrat (grč. Hēróstratos), Grk koji je, prema predaji, zapalio Artemidin hram u Efezu ←356. kako bi se proslavio. pren Čovjek koji želi postići slavu na bilo koji način, uključujući i zločin; Herostratova slava, slava rušitelja, loša slava; Herostratov čin, uništavanje zbog častohleplja.
Hersonez, ant. naziv za više poluotoka, npr. H. Trački (Galipolje) i H. Taurijski (Krim); također, naziv gradova na njima.
het (hebr.), osmo slovo starih semitskih alfabeta, brojčana vrijednost 8. U semitskim jezicima znak za velarni ili laringalni suglasnik h.
hetero- (grč. heteros), predmetak u složenicama u značenju drukčiji, ini, različit.
heterodoksija (grč. heteros), mišljenje ili vjerovanje suprotno ili različito od prihvaćenih, ortodoksnih doktrina; inovjerstvo, pripadnost drugoj vjeri. Suprotno od ortodoksije.
heterogen (grč. heteros; génos rod), raznorodan, raznovrstan, nejednak, koji u svim svojim dijelovima nema ista svojstva. Supr. homogen.
heterografija (grč.), način pisanja u kojem se neke riječi (ili samo osnove) ili cijeli izrazi pišu na jednom, ali se čitaju na drugom jeziku. Takav znak naziva se heterogram. U akadskom pismu isprva su se osnove pisale sumerskim znakovima… Nastavi čitati →
