JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
heteroklita (grč.), imenice ili pridjevi koji se u različitim padežima mijenjaju po različitim deklinacijama.
heteromorfizam (grč.), oblik obnove, regeneracije, pri kojem umjesto izgubljenog dijela tijela naraste zamjenski (npr. u gušterice, daždevnjaka).
heteronim (grč.), riječ koja se piše jednako kao koja druga riječ, ali se razlikuje u izgovoru i značenju (npr. u nas pas s kratkosilaznim naglaskom za životinju, s dugosilaznim za pojas; tako i luk).
heteronimija (grč.), nazivanje međusobno značenjski bliskih pojmova tako da se upotrebljavaju riječi različita postanja. Takvi heteronimijski parovi jesu npr. brat : sestra, muž : žena, po tvorbi su takvi npr. suprug : supruga, po oblicima npr. ja… Nastavi čitati →
hetitski jezik, jezik hetoluvijske skupine indoeur. jezika, govorio se u Maloj Aziji u ←II. tisućljeću Pisao se sumersko-babilonskim klinastim pismom, pronađeno je mnogo glinenih pločica u Turskoj (većinom u ostacima grada Hatušaša) te u Siriji i Egiptu. Sačuvani su… Nastavi čitati →
hetoluvijski jezici (anatolijski jezici), skupina indoeur. jezika; govorili su se u Maloj Aziji. Prahetoluvijski se govorio vjerojatno u ←III. tisućljeću. Razdvojio se na hetitski i na zapadnoanatolijski, a taj na lidijski i palajsko-luvijski. Od palajsko-luvijskoga odgranali su se… Nastavi čitati →
heureka (grč.), usklik našao sam, koji je navodno uzviknuo Arhimed kada je otkrio hidrostatski zakon. pren Radostan uzvik pri nekom otkriću.
heuristika (grč.), dio znanstv. metodologije koji proučava vještine pronalaženja novih spoznaja; heuristička načela, radne hipoteze koje postavljamo za potrebe znanstv. istraživanja.
Hevaji, Uskufi, Muhamed, bošnjački pjesnik i leksikograf (Dobrinja, kraj Tuzle, 1601 – ?, nakon 1651). Pisao alhamijado poeziju, sastavio tur.-boš. rječnik Potur Šahidija, u kojem je tur. riječi preveo na potur, seljački govor naroda svojega kraja.
Hezihije (grč. Hēsýkhios) iz Aleksandrije, grč. gramatičar i leksikograf (V. st.). Pisac jednog od najopsežnijih ant. rječnika (vjerojatni naziv Zbirka svih riječi po alfabetskom redu); sakupio riječi i izraze pjesnika kojima je trebalo objašnjenje s obzirom na… Nastavi čitati →
hi (grč.÷), dvadeset i drugo slovo klas. grč. alfabeta, znak za aspirirani, bezvučni velarni okluziv kh; brojčana vrijednost 600.
hic et nunc (lat.), ovdje i sada; odmah, smjesta.
Hic Rhodus, hic salta! (lat.), prema Ezopovoj basni, riječi Tu je Rod, tu skači! upućene su čovjeku koji se hvalio da je na otoku Rodu skočio vrlo daleko. Danas u značenju, sad pokaži što znaš i možeš.
hidrofilan (grč.), koji upija tekućinu, vlagu.
hidrofoban (grč.), koji se ne miješa s vodom; koji se boji vode.
hidronim, ime za vodu: za potok ili rijeku (potamonim), za jezero, more (talasonim) itd.
hidrotermalan (grč.), koji se odnosi na tople (termalne) izvore.
high life (engl.), naziv za život u otmjenom društvu, među povlaštenim višim slojevima.
Higin, Gaj Julije (Gaius Iulius Hyginus), rim. filolog i antikvar (?, ←64 – ?, 17). Rodom Španjolac, kao Augustov oslobođenik došao iz Egipta u Rim i tamo je postavljen za ravnatelja Palatinske knjižnice. Po uzoru na Varona sastavljao filol.,… Nastavi čitati →