JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
higrograf (grč.), instrument za mjerenje promjena relativne vlažnosti zraka.
hijazam (grč.) 1. Pjesnička figura, podvrsta antiteze, kod koje se dva para riječi, što korespondiraju sintaktički ili sadržajno, postavljaju ukršteno, zrcalno drugi par prema prvome (npr. Prostaci i gospodo, bogati i siromašni; Teška gvožđa i falake grozne); takvo… Nastavi čitati →
hijeroglifi (franc.) → hijeroglifsko pismo
hijeroglifsko pismo, opći naziv za pisma u kojima znakovi označavaju pojmove i riječi, također i za pisma potekla od takvih (npr. slogovna pisma u kojima se vide tragovi takva starijega tipa u ideogramima i sl.; takvo je egipatsko h.… Nastavi čitati →
Hilandarski ulomci, staroslav. ćirilični spomenik iz XI. st., na dvama listovima.
Hincks, Edward, irski orijentalist (Cork, 19. VIII. 1792 – Killyleagh, 3. XII. 1866). Pionir u dešifriranju perzijskih i babilonskih natpisa. Studirao na Trinity Collegeu u Dublinu, kao svećenik Irske crkve od 1825. na službi u Killyleaghu. Proučavao… Nastavi čitati →
hindi (hindski jezik), jedan od indoarijskih jezika, govori se u Indiji u saveznim državama Utarpradeš, Madhjapradeš, Harjana, Bihar, Radžasthan, Himačalpradeš te na području glavnoga grada Delhija. Ima više od 200 milijuna govornika. Dvije skupine dijalekata: zapadna (khariboli – sjeverno… Nastavi čitati →
hindustanski jezik ili hindustani, službeni jezik u Indiji prije podjele države 1947. Temeljen na dijalektu khariboli (područja oko Delhija, Meeruta i Singapura), govorio se u cijeloj Indiji; Englez J. B. Gilchrist nazvao je jezik hindustani i sastavio rječnik. Iz… Nastavi čitati →
hipalaga (grč.), stilska figura u kojoj se povezuju riječi koje po smislu ne pripadaju zajedno (žedan kamen, crvena sloboda).
hiper- (grč. hypér preko, iznad, previše), predmetak koji označava previše čega (npr. hiperprodukt).
hiperbaton (grč.), poetska figura koja se koristi razdvajanjem sintaktički povezanih riječi u rečenici. Blizak inverziji, parentezi i anastrofi.
hiperbola (grč.) 1. Stilska figura koja se koristi pojačavanjem, pretjerivanjem zbog plastičnosti prikaza nekog dojma (npr. beskrajno more). 2. mat Jedna od čunjosječnica, krivulja koja se sastoji od dviju simetričnih grana. To je skup točaka ravnine za koje je… Nastavi čitati →
hiperborejski jezici, stariji naziv za više jezika u Sibiru koji se u jezikoslovlju po geogr. načelu danas nazivaju ugl. paleosibirskim jezicima.
hipermnezija (grč.), izvanredno pamćenje; pamćenje i najsitnijih pojedinosti; može se javiti i kod nekih psih. bolesnika.
hipertrofija (grč.) 1. med Porast veličine stanica, a time i porast veličine organa. Hipertrofirani organ nema novih stanica. Najčešća su adaptacijska, kompenzacijska i funkcionalna h., kao odgovor na novonastalo stanje. 2. pren Povećanje čega do nenormalno velikih razmjera.
hipo- (grč. híppo- konjo-, konjski), predmetak u složenicama u vezi s konjem (npr. hipodrom).
hipogej (grč.), kripta, grobnica; općenito, prostorija izgrađena pod zemljom ili izdubena u stijeni.
hipokoristici (grč.), imenice odmila (djetešce, sinčić i sl.); umanjenice kojima se izriče sklonost prema komu, osjećaj bliskosti i nježnosti.
hipokrit (grč.) 1. Licemjer, dvolična osoba, pretvaralo. 2. Glumac u starogrč. tragediji. Hipokrizija, licemjerje, dvoličnost, prijetvornost.
hipotaksa (grčki: hypótaxis) 1. Podređenost, zavisnost. 2. lingv Subordinacija, zavisnost jedne rečenice od druge; sintaktički odnos dviju surečenica pri kojem jedna od njih ovisi o drugoj (zavisna o glavnoj u zavisnosloženim rečenicama). Kojiput se dvije sadržajno povezane rečenice… Nastavi čitati →
