JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
homo homini lupus (lat.), čovjek je čovjeku vuk; izreka prema Plautovu stihu. Njime je engl. filozof Th. Hobbes opisao narav ljudskih odnosa.
homo oeconomicus (lat.), ekonomski čovjek; čovjek koji se drži načela ekonomičnosti u rasuđivanju i ponašanju.
homo sapiens (lat.), naziv vrste kojoj pripada čovjek.
homo sum, humani nil a me alienum puto (lat.), Terencijeva izreka koja je postala poslovicom: čovjek sam i ništa ljudsko ne smatram sebi stranim.
homo- (grč. homós isti), predmetak u složenicama i znači isto-, jednako-.
homogen (grč.), istovrstan, istorodan, jednak, podudaran, podjednak; koji ima ista svojstva. Supr. heterogen.
homograf, riječ koja se piše jednako kao koja ina riječ drugačijega značenja (a može se izgovarati jednako ili različito); istopisnica. Takav je par npr. pridjev barski (s različitim izgovorima; bar, bara).
homonim, istozvučnica, riječ koja se izgovara jednako kao koja ina riječ drugačijega značenja (a može se pisati jednako ili različito), npr. tuš za crnilo i glazb. tuš.
homonimija (grč.), pojava da se dvije ili više riječi različita podrijetla i različita značenja jednako pišu ili jednako izgovaraju. Takve se riječi nazivaju homonimi, na primjer dűga (ženski oblik pridjeva dug), dűga (nebeska pojava) i duga (daska kao dio bačve).
hon(n)i soit qui mal y pense (franc. neka se srami onaj tko je nešto nepristojno pomislio), natpis na brit. Redu podvezice, koji je osnovao Edvard III.
honorar (lat.), plaća po ugovoru za izvršeni rad.
honores mutant mores (lat.), počasti mijenjaju navike, tj. nerijetko se čovjek dolaskom na visoki položaj počinje ponašati drugačije nego dotad (postaje samovoljan, bahat, ohol i sl.).
honoris causa (lat.), iz počasti, radi počasti. Isticanje da je neka titula počasna, da je dodijeljena kao priznanje za zasluge (npr. doctor honoris causa, počasni doktor); označava se kraticom h. c.
hore (grč. Horai), u grč. mitologiji, kćeri Zeusa i Temide, božice godišnjih doba (Tala, Auksa, Karpa) te zaštitnice zakona (Eunomia, Dike, Eirene).
horezmijski jezik, jedan od jezika ist. skupine iranskih jezika, govorio se u Horezmu u porječju Amu-Darje. U vremenu ←II/I–←VIII. st. služb. jezik u horezmijskoj državi. Sačuvani tekstovi iz ←III–II. st. (pismom aramejskoga podrijetla), kratki natpisi na novcu (I–VIII. st.),… Nastavi čitati →
horijamb (grč.), vrsta ant. pjesničke stope sastavljene od horeja (troheja) i jamba.
horizont (grč.) 1. Obzor; prividna crta koja kao granica dijeli nebo i površinu Zemlje. Astronomski se to definira kao presjek na nebeskoj sferi ravnine okomite na vertikalu u točki motrenja (astronomski ili pravi h.). 2. pren Vidik, vidokrug, moć shvaćanja… Nastavi čitati →
horribile dictu (lat.), strašno je i reći; horribile visu, strašno je i vidjeti; horribile auditu, strašno je i čuti.
Hortus deliciarum (lat.), Vrt naslada (1175), naziv djela Herrad von Hohenburg, glavarice samostana Hohenburg. Kroz bibl. povijest daje prikaz nošnji, oružja, načina života te sveukupnog dotadašnjeg znanja. Bilo je pohranjeno u strasburšku knjižnicu, ali je izgorjelo 1870.
hospicij (lat.) 1. Konačište, gostinjac; kuća u kojoj su primani hodočasnici i putnici; sklonište na planinskim putovima; također, domovi za djecu, starce, sirotinju, ali i za neizlječive i umiruće bolesnike; u sr. vijeku nalaze se obično pri samostanima. 2. Prema… Nastavi čitati →