JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
alfa 1. Naziv prvog slova grčkog alfabeta; preuzeto iz feničkog alfabeta. 2. astron Naziv za najveću zvijezdu u nekom zviježđu. 3. fiz Oznaka vrste čestica; alfa-čestice, jezgre atoma helija koje ispuštaju radioaktivne tvari. 4. mat Oznaka za kut (kao… Nastavi čitati →
alfa i omega (grčki), početak i kraj, prvo i posljednje, sve što je važno; izraz sastavljen od prvog i posljednjeg slova grčkog alfabeta.
alfabet, sustav pismenih znakova (slova) u kojemu jedan znak odgovara jednom glasu (fonemu). Osnovna načela alfabeta prvi su načinili u ←III. tisućljeću pisari u gradu Ebli (danas Tel-Mardih u sjevernoj Siriji), na osnovu slogovnih klinopisnih znakova iz Mezopotamije.… Nastavi čitati →
alfanumerički znak, naziv za skup znakova koji čine znamenke i slova.
algonkinsko-ritvanski jezici, porodica s više od 30 jezika u srednjoj i istočnoj Kanadi te u srednjem i južnom dijelu SAD-a, npr. siksika (Blackfoot), kri (Cree), čejenski (Cheyenne), arapaho, mohikanski, šoni (Shawnee), odžibva (Ojibwa), foks (Fox), majami (Miami), alabama… Nastavi čitati →
alias (latinski), inače, drugačije, drugim imenom.
alieni juris (latinski), po tuđem pravu, po stranom zakonu; izreka u značenju pod tuđim gospodstvom, pod tuđinskom vlašću.
alineja (latinski) 1. Nov odjeljak teksta s uvučenim prvim redom; u inkunabulama i starijim knjigama umjesto uvlačenja retka stavljao se znak učinjen od velikog latinskog slova C (caput, tj. poglavlje). 2. Poseban stav u tekstu članka ili paragrafa pravne… Nastavi čitati →
alira (francuski) 1. Ponašanje, vladanje, (otmjen) način života i komuniciranja s ljudima. 2. Vrsta konjskog hoda.
aliskaf (latinski, grčki), pomorsko vozilo s krilima, vodokrilac, hidrokrilac.
aliter (latinski), drugačije.
aliteracija (latinski), stilski postupak i čimbenik ritmičke organizacije stiha ili, rjeđe, proze u kojemu se ponavljaju početni suglasnici u nizu riječi u rečenici ili stihu; omiljena od antike naovamo, česta u starogermanskoj književnosti (Beowulf; Pjesma o Hildebrandu).
Alkidamant (grčki: Alkidámas), grčki sofist i govornik (Eleja u Eolidi, rano ←IV. stoljeće). Učenik → Gorgijin, pristaša improvizacije u govorima, zalagao se za praktično obrazovanje govornika suprotstavljajući se → Izokratu. Sačuvan jedan govor, O… Nastavi čitati →
all right (engleski), sve u redu, dobro; izreka za pristajanje, slaganje s nečim.
almosansko-keresuanski jezici, amerindijanski jezici u Sjevernoj Americi. Almosanski su jezik kutenaj te mosanski jezici (čimakuanski, vakaški, sališki) i algonkinsko-ritvanski (ili algički). Keresuanski su keresanski, suansko-jučijski, kadoanski i irokeski.
alofon (grčki: állos drugi, fon zvuk, glas), naziv za izgovornu varijantu fonema, koja nema utjecaja na značenje. Npr., fonem je n, a njegovi su alofoni u Ana, Anka, Ante.
alograf (grčki: állos drugi, gráfein pisati), naziv za varijantu grafema, grafička varijanta, npr. u ruskom se fonem a piše i slovom a i slovom я /ja/.
alohton (grčki), stran, tuđi, koji nije svojstven određenom kraju, području. Suprotno: autohton.
alokucija 1. Svečani govor, osobito rimskih imperatora. 2. Govor kojim se papa obraća kardinalskom zboru. 3. Oslovljavanje.