JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
ILA (engl. od International Law Association), Udruženje za međunar. pravo, osn. 1873; sjedište u Londonu.
ilativ, naziv za padež nekih jezika (npr. u finskom) koji odgovara dijelu našega akuzativa, u (što), pa se katkad opisuje kao unutarnje-mjesni padež ulaženja.
ilegalnost (lat.) 1. Nezakonitost; protivnost zakonu; suprotno od legalnost. 2. Tajnost; konspiracija, urotništvo; stanje u kojem se nalazi netko tko je u sukobu sa službenim vlastima; mnogobrojne polit. stranke djeluju u ilegalnosti, potajno se boreći protiv vlasti.
Ilij (grč. Ílion), naziv grada Troje prema njezinu osnivaču Ilu.
Ilijske ploče, malene mramorne ploče iz I. st. s reljefnim prikazima scena iz borbi oko Ilija (Troje), načinjenima prema Homerovoj Ilijadi i drugim epovima; scene tumačene u mnogobrojnim grč. tekstovima.
Ilirija, postojbina Ilira, od rim. doba ugl. se podudara s rim. provincijom lat. naziva Illyricum. → Ilirik
ilirski jezici, jezici u ant. Iliriku, poznati samo po zapisima imena i malobrojnih riječi. Postojala su tri različita imenska područja (R. Katičić): liburnsko-sjevernojadransko (gdje su bili Liburni i dr.; Histri u Istri posebno potpodručje), dalmatsko-panonsko (Delmati i dr.; vjerojatno… Nastavi čitati →
iluminirani rukopisi, rukopisi urešeni zlatom izrađenim ornamentima, inicijalima, minijaturama i vinjetama. Rabile su se prozirne ili mutne vodene boje, a zlato se nanosilo u listićima ili u prahu. U početku se koristilo zlato boje mjedi, poslije zlato crvenkasta odsjaja.… Nastavi čitati →
ilustrisimus (lat.), feud. naziv za tzv. veliku gospodu (svećenika, doktora i sl.); presvijetli.
imenica ili supstantiv, vrsta riječi kojom se označava predmetnost u gramatičkim kategorijama roda, broja, padeža ili kako drugačije. Na sintaktičkoj razini, u rečenici imenice služe za funkcije subjekta i objekta. Za pojmove, označavaju predmete i pojave, bića, uopće ono što… Nastavi čitati →
imenoslovlje → onomastika
imigracija (lat.), useljenje, doseljenje u neku stranu zemlju; dugotrajniji, privremeni ili stalni boravak u drugoj zemlji; također skupni naziv za imigrante, useljenike odn. doseljenike.
imperativ (lat.) 1. filoz Oblik zapovijedi što određuje djelovanje pojedinca. Kategorički i., prema Kantovoj etici, za razliku od hipotetičkog imperativa, ima bezuvjetan karakter. On traži izvršenje nekog djela zbog sama sebe, bez vanj. prisile, bez interesa i bez… Nastavi čitati →
imperfekt ili prošlo nesvršeno vrijeme, prošlo trajno vrijeme kojim se izražava trajanje ili nedovršenost radnje u prošlosti: govorah mu, bijasmo tamo, zgražahu se.
imperfektivizacija, tvorbeni postupak kojim se od glagola svršenoga (perfektivnoga) vida načini glagol nesvršenoga (imperfektivnoga) vida, npr. opisati–opisivati, zatvoriti–zatvarati.
impersonalan (lat.), bezličan (npr. u gramatici: glagol), neosoban; koji se ne odnosi na neku osobu.
impertinencija (lat.), nepristojnost, drskost, nametljivost.
impetus (lat.), navala, nasrtaj; strast, žestina.
implementacija (lat.), provedba, primjena; izvršenje.
implicite (lat.), po sebi razumljivo; obuhvaćeno, sadržano u nečem, što se podrazumijeva, mada nije izričito rečeno. Suprotno: eksplicite. implicirati (lat.), obuhvaćati, sadržavati u sebi.