JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
inicijal (lat.), 1. Početno slovo u riječi. Inicijali neke osobe početna su slova njezina imena i prezimena. 2. U paleografiji i tiskarstvu, početno slovo pojedinih dijelova u rukopisima ili knjigama. U kasnoj antici počinje se isticati veličinom i oblikom, potom… Nastavi čitati →
inicijalno paljenje, početno paljenje (npr. eksploziva), s pomoću neke druge tvari ili uređaja; inicijalni eksplozivi, eksplozivi kojima se pune detonatori (olovni azid, praskava živa) koji zbog svoje velike osjetljivosti pokreću eksploziju.
inicijativa (lat. preko njem.), početni korak u nekom radu; pobuda, poticaj; pokretanje, poduzetnost. Inicijator pokretač, začetnik. Pojedinac ili skupina koja potiče na neko djelo, daje prvu pobudu, nešto započinje.
inkarnat (tal.), u slikarstvu, boja ljudske puti na aktu, figuralnom prikazu i portretu u nijansama ružičaste i crvenkaste boje.
inkluzija (latinski: includo zaključati, zatvoriti), općenito uključenost, uključivost.
inkluzivno (lat.), uključivo (npr. u količinskim oznakama od – do, sadrži i početni i završni termin).
inkognito (lat.) 1. Tajno, krišom, kriomice, pod drugim imenom, ne otkrivajući svoje ime (putovati i.). 2. Položaj, stanje osobe koja taji svoje ime.
inkomodacija (lat.), kvarenje udobnosti, uznemiravanje, dosađivanje; inkomodirati, smetati koga, narušiti kome mir i udobnost, dosađivati.
inkriminacija (lat.), optuživanje, okrivljavanje, spočitavanje.
Inkub (lat. Incubus, Incubo) 1. U rim. mitologiji, demon noćne more. U srednjovj. vjerovanjima muški demon koji opći s vješticama. Prema pučkom vjerovanju, zloduh koji spolno opći s usnulim osobama. 2. Mora, teška noćna vizija, prikaza u polusnu.
inkunabula (lat.), prvotisak, knjiga tiskana u XV. st., u prvim desetljećima nakon Gutenbergova otkrića tiskarstva. Izraz prvi upotrijebio Nijemac Bernard von Mallincrodt za najstarije tiskane knjige, a franc. bibliograf Philippe Labbé tim je nazivom 1653. označio knjige tiskane do kraja… Nastavi čitati →
input (engl.) ekon Ulazni element u proizvodnji.
INRI, akr. od lat. Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum (Isus Nazarećanin Kralj Židovski) koji nalazimo na raspelima kod katolika; prema Bibliji natpis koji je, kao oznaku krivnje, Poncije Pilat stavio Isusu na križ.
inscenacija (lat. preko njem.) 1. Redateljevo uprizorenje kaz. djela na pozornici. 2. Opremanje pozornice po nacrtu kaz. scenografa (scenografija). 3. Preradba knjiž. djela za kaz. ili film. izvedbu (ekranizacija). 4. Namjerno uređen, lažan i providan čin, događaj ili prikaz… Nastavi čitati →
inseminacija (lat.), oplodnja, osjemenjenje.
insert (lat.), umetak, ono što je umetnuto, ukomponirano; filmski i. kadar ili više kadrova koji su umetnuti radi ilustracije.
insignije (lat.), obilježja, znamenja, simboli; oznake časti, službe ili profesije, vlasti; koriste se npr. u crkvi (mitra, tijara, prsten), u vojsci (zastava, oznaka činova, orden), kod vladara (kruna, plašt, žezlo), na sveučilištu (rektorov lanac), za države i gradove (grb, pečat, zastava) i sl.
insinuacija (lat.), podvala, podmetanje, klevetnička izmišljotina; vješto navođenje na neku misao s ciljem da se nekoga okrivi, da mu se što podmetne. Insinuirati, podvaljivati, podmetati.
instalacija (lat.) 1. Svečano uvođenje u neku dužnost ili položaj (i. bana, i. rektora); prvotno, obred kojim se netko uvodio u posjed crkv. nadarbine. 2. Postavljanje, uvođenje, ugradnja uređaja, postavljanje računalnog programa (i. vodovoda, i. telefona i sl.); također naziv… Nastavi čitati →
institucija (lat.) 1. Ustanova. 2. Uredba, zakon, statut, uređenje; Institucije, dio Corpus iuris civilis, Justinijanova zakonika u kojem je kodificirano čitavo rim. pravo klas. prav. ere. 3. sociol Trajna društvena formacija, koja djeluje prema dogovorenim, svima znanim pravilima (npr. brak).
