JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
injunktiv (lat.), prošlo glagolsko vrijeme bez augmenta.
ipsilon 1. Dvadeseto slovo grč. alfabeta, u latiničkoj transliteraciji Y(y). 2. mat Oznaka za drugu nepoznanicu.
ipso facto (lat.), već samim činom, samo po sebi, tim samim.
Ira, u rim. mitologiji, božica srdžbe, gnjeva, osvete.
iranski jezici, podgrana u indoiranskoj grani indoeuropske jezične porodice.
Stari iranski jezici jesu staroperzijski (poznat po tekstovima iz ←VI–←IV. stoljeća), avestijski, jezik Aveste, zbirke knjiga Zaratustrine vjere (zapisano od ←III–VII. stoljeća; najstariji dijelovi nastali u ←II. tisućljeću), medijski… Nastavi čitati →
irealan (lat.), nestvaran, nezbiljski, nerealan; koji ne postoji u stvarnosti; irealna ili nestvarna pogodbena rečenica, rečenica u kojoj se u zavisnoj rečenici izriče neostvariva pogodba, pa se ni sadržaj gl. rečenice ne može ostvariti (Da imam novca, kupio bih kuću).
ireducibilan (lat.), nesvodiv, koji se ne može reducirati, skratiti, pojednostaviti, podvesti pod nešto. Ireducibilne kategorije, najviši rodni pojmovi, koji se definicijom ne mogu podvesti pod neki nadređeni pojam.
iregularan (lat.), nepravilan, koji nije u skladu s pravilima, neregularan (i. propis, postupak).
irelevantan (lat.), nevažan, nebitan, neznatan, beznačajan, sporedan. Supr. relevantan.
ireparabilan (preko franc.), nepopravljiv, neobnovljiv, nenadoknadiv, nepovratan; propao, trajno izgubljen.
iridescencija (grč.), pojava duginih boja zbog interferencije bijelog svjetla na tanku sloju prozirna tijela koje leži na glatkoj podlozi (npr. ulje na vodi).
iris (grč.) 1. Šarenica, dužica u oku. 2. Biljka cvjetnica (→ perunika). 3. Vrsta zaslona (blende) u optičkom instrumentu.
iritacija (lat.) 1. Draženje, podraživanje. 2. med Upalna pojava nastala djelovanjem nekog kem. ili fiz. sredstva (i. oka, sluznice).
ironija (grč. eironeía ismijavanje), način izražavanja za koji je karakteristična duhovita suprotnost između prividno pozitivna vanj. držanja i stvarno negativna stava. Psihološki se pojava i. zasniva na doživljajima kontrasta, a sastoji se u upotrebi nekog izraza sa značenjem suprotnim od… Nastavi čitati →
irski jezik (gelski, gelički), jezik iz keltske grane indoeur. jezika. Staroirski jezik jest iz vremena o. 600 – o. 920 (te zapisi ogamskim pismom iz III–VI. st.), bogata književnost u XI. st., kada su zapisivani i stariji tekstovi (iz VII–VIII.… Nastavi čitati →
islamizacija, prevođenje neislam. stanovništva na islam. Općenito je do prelaženja na islam u osman. zemljama dolazilo dobrovoljno, pri čemu je važan motiv bilo stjecanje boljega društv. položaja ili ostvarivanje poreznih olakšica. Islamizaciji su pridonosili i rastrojenost crkv. organizacije i… Nastavi čitati →
ispravljači, el. uređaji koji pretvaraju izmjeničnu u istosmjernu struju. Razlikuju se mehanički i. sa sinkrono rotirajućim kontaktima, i statički i. s ventilima i transformatorima. Uloga je ventila da propuštaju struju samo u jednom smjeru (propusni smjer). Ventili mogu biti… Nastavi čitati →
istriotski jezik (istroromanski), skup romanskih govora u jugozap. Istri (Rovinj, Bale, Fažana, Vodnjan, Galižana, Šišan), u posljednjim stoljećima znatno pod utjecajem mlet. talijanskoga i djelomice furlanskoga jezika. Današnji govornici (vjerojatno nekoliko stotina ljudi) služe se osim njime jezikom talijanskim (istarskim… Nastavi čitati →
istroromanski jezik → istriotski jezik