Teodorik (Teoderik, zvan Veliki), kralj Ist. Gota (Panonija, o. 453 – Ravenna, 30. VIII. 526). Sin Tiudimera. Vladao od 471. U dogovoru s istočnorim. carem Zenonom (od kojega je dobio naslov patricija), izvršio prodor u Italiju (488); kraj Akvileje i… Nastavi čitati →
Teodorik iz Praga, češ. slikar (druga pol. XIV. st.). Vodeći predstavnik internacionalnoga got. stila; gl. djelo freske u kapeli sv. Križa u dvorcu Karlstein kraj Praga (1367).
Teodozije I. (zvan Veliki, lat. Flavius Theodosius), rim. car (Cauca, Španjolska, 11. I. 347 – Milano, 17. I. 395). Sin vojskovođe Teodozija; pratio oca u voj. pohodima, istaknuo se u ratovima u Maloj Aziji (374). Car Gracijan pozvao ga je… Nastavi čitati →
Teodozije II., car Istočnorim. Carstva (Carigrad, 30. VIII. 401 – Carigrad, 28. VII. 450). Sin Arkadija, kojega je naslijedio 408. U doba njegove malodobnosti kao regentkinja je vladala Arkadijeva sestra Pulherija. Uspješno ratovao protiv Perzijanaca (421–422, 447); pomogao ustoličenje… Nastavi čitati →
Teodozije ili Teodosije Hilandarski, crkv. pisac iz XIII–XIV. st. Redovnik u Hilandaru, napisao Žitije sv. Save, najčitanije i najpopularnije djelo stare srp. književnosti (najstariji rukopis potječe iz 1336).
Teofan (grč. Theofános), biz. kroničar (o. 760 – 818). Monah; napisao Kronografiju, nastavak svj. kronike Georgija Sinkela. Obuhvaća razdoblje od 284. do 813. Jedno od najvažnijih vrela za povijesti Bizanta u VII. i VIII. st.
Teofan Grk, rus. slikar grč. podrijetla (druga pol. XIV. i poč. XV. st.). U Rusiji freskama oslikavao crkve (ulomci fresaka u crkvi u Novgorodu, 1378) te radio ikone koje se odlikuju slobodnom kompozicijom i izražajnim fizionomijama.
Teofano (grč. Theofanó), biz. princeza (o. 955 – Nijmegen, 15. VI. 991). Nećaka cara Ivana I. Cimiskesa, vjerojatno kći Konstantina Sklerosa i Sofije Foka. God. 972. udana za rim.-njem. cara Otona II. Odigrala važnu ulogu u prenošenju biz. kulture… Nastavi čitati →
Teofil, prema kršć. legendi, biskup iz Adane u Ciliciji (Mala Azija), koji je u pohlepi za čašću, poput Fausta, sklopio ugovor s vragom. Poslije provodio pokornički život; umro kao svetac.
Teofilakt, ohridski arhiepiskop i crkv. pisac (Eubeja, o. 1038 – Ohrid, 1109). Od 1090. arhiepiskop u Ohridu. Napisao više djela s područja teologije. Njegovi su izvještaji važan izvor za poznavanje prilika u tadašnjem Bizantu i ohridskoj dijecezi naseljenoj slav. stanovništvom.
Teofrast iz Erezosa (grč. Theófrastos), grč. filozof (o. 370 – o. 285). Najistaknutiji Aristotelov učenik, preuzeo peripatetičku školu. Uz metafiziku, posebno se bavio prir. znanostima te se drži osnivačem botanike. Poznato je i njegovo fragmentarno očuvano djelo o ljudskim tipovima: Karakteri.
Teognid (grč. Téognis), grč. elegijski pjesnik iz Megare; živio u ←VI. st. U polit. borbama protjeran iz rodnoga grada. Pod njegovim imenom sačuvana zbirka od 1389 stihova, no neki dijelovi te zbirke nisu njegovi.
Teokrit (grč. Theókritos), grč. pjesnik helenističkog doba (Sirakuza, o. 320 – o. 250). Isprva djelovao na Siciliji, a zatim u Aleksandriji i na otoku Kosu. Tvorac bukoličkog pjesništva, uzor Vergiliju.
Teopomp (grč. Theópompos), grč. povjesničar i retor (Kij, o. ←378 – o. ←323). Učenik Izokrata. Prvak aristokrata na otoku Kiju, podupirao Filipa II. Makedonskog. Nastavljajući se na Tukidida, napisao grč. povijest od ←411. do ←394. (sačuvano u manjim fragmentima).… Nastavi čitati →
Ter-Petrosjan, Levon, armenski političar (Alep, Sirija, 9. I. 1945). Doktorirao orijentalne studije. Istraživač u Institutu za književnost u Erevanu, tajnik za znanost u Matenadaranu 1978–85. Predsj. ilegalnog Matenadaranskog odbora za Karabah 1988. Uhićen 1989, proveo u zatvoru godinu dana.… Nastavi čitati →
Teramen (grč. Teraménos), atenski političar i vojskovođa (Atena, o. ←450 – Atena, ←404). Protivnik demokr. Vijeća, pridonio ustroju oligarhijske vlasti. Sudjelovao u pom. bitkama ←410. i ←406. u kojima su Atenjani porazili Spartu. Nakon poraza atenske flote na ušću… Nastavi čitati →
Terborch (ter Borch), nizozemska obitelj slikara; najpoznatiji članovi: Gerard st. (Zwolle, 1582/83 – Zwolle, 20. IV. 1662), djelovao u Rimu i Napulju, slikao antičke građevine u krajoliku (Pogled na Via Appiju) i → Gerard ml. (Zwolle, XII. 1617… Nastavi čitati →
Terborch, Gerard ml., nizozemski slikar (Zwolle, XII. 1617 – Deventer, 8. XII. 1681). Slikar povijesnih kompozicija (Potpisivanje Westfalskoga mira u Münsteru, 1648, s devedeset portretiranih likova), žanr-prizora te pojedinačnih i skupnih portreta, na kojima je minucioznom tehnikom i… Nastavi čitati →
Terencijan Maur (lat. Terentianus Maurus), rim. pisac i gramatičar (II. st.). Rodom iz Mauretanije. Pisao o metrici.
Terencije Afer, Publije, starorim. komediograf (o. ←195 – ←159). Oslobođeni rob rodom iz Kartage (odatle mu nadimak Afer, tj. Afrikanac). Svojim djelima, ugl. preradama Menandra, izvršio velik utjecaj na kasniju komediju. Važ. djela: Braća; Djevojka s otoka Andra… Nastavi čitati →
