Aton, staroegipatski bog Sunca (Sunčeve ploče), kojega je faraon Amenofis IV. proglasio jedinim bogom.
Atrej (grčki: Atreús), u grčkoj mitologiji, mikenski kralj, sin Pelopov, otac Agamemnonov i Menelajev, zbog čega se oni zovu Atridi ili Atrejevići. Iz osvete prema bratu Tijestu koji mu je zaveo ženu i smišljao njegovo umorstvo, ubio je… Nastavi čitati →
Attaingnant, Pierre (Attaignant, Atteignant, latinizirano Attingens), francuski glazbeni tiskar i nakladnik (?, Douai, oko 1494 – Pariz, 1551. ili 1552). Spominje se u Parizu od 1514. Prvi tiskao muzikalije s pomičnim jednostrukim znakovima (spojene note i dijelovi crtovlja). Od 1528.… Nastavi čitati →
Attenborough, Richard, britanski filmski i kazališni glumac, redatelj i producent (Cambridge, 29. VIII. 1923 – London, 24. VIII. 2014). Na filmu se ističe ulogama psihotičnih kriminalaca, dok kao redatelj najveći uspjeh postiže biografskim spektaklom Gandhi (1982), koji… Nastavi čitati →
Atterberg, Kurt Magnus, švedski skladatelj, dirigent i glazbeni kritičar (Göteborg, 12. XII. 1887 – Stockholm, 15. II. 1974). Dirigent u Dramskom kazalištu u Stockholmu, surađivao s međunarodnim glazbenim organizacijama, promicao suvremenu švedsku glazbu. Skladao simfonije… Nastavi čitati →
Atterbom, Per Daniel Amadeus, švedski književnik (Åsbo, 19. I. 1790 – Stockholm, 21. VII. 1855). Vodeći predstavnik švedskog romantizma. Pod utjecajem Platona, Schellinga i poezije njemačkih romantičara. Glavno mu je djelo alegorijski spjev Otok blaženih… Nastavi čitati →
Attersee, Christian Ludwig, austrijski slikar i grafičar (Prešov, Slovačka, 28. VII. 1940). Javlja se početkom 1960-ih slikajući pop-artističke kompozicije s naznakama nadrealizma i jakim ironičnim stavom; emocionalno i ekspresivno prilazi problematici slikarstva.
Attlee, Clement Richard, britanski političar (Putney, 3. I. 1883 – London, 8. X. 1967). Odvjetnik i sveučilišni profesor, zastupnik u Donjem domu parlamenta 1922–55, dobio titulu earla 1955. i postao član Doma lordova. Vođa Laburističke… Nastavi čitati →
Atwood, Margaret Eleanor, kanadska književnica (Ottawa, 18. XI. 1939). Piše poeziju, prozu i književnokritička djela, za koje je dobila brojne nagrade i stekla svjetsku slavu. Glavni protagonist njezinih romana uvijek je žena koja pokušava izgraditi odnos prema… Nastavi čitati →
Atzmon Moshe (pravo prezime Groszberger), izraelski dirigent (Budimpešta, 30. VII. 1931). Glazbenu karijeru započeo u Tel Avivu kao svirač roga, od 1963. dirigent (Sydney, Basel, Hamburg, Nagoya, Tokyo i dr.).
Aub, Max, španjolski književnik njemačkog podrijetla (Pariz, 2. VI. 1903 – México, 23. VII. 1972). Jedan od vodećih poratnih španjolskih pripovjedača. U romanima pod utjecajem egzistencijalizma često tematizira sudbinu intelektualca. Glavna djela: drame Željena; Umrijeti… Nastavi čitati →
Aubanel, Théodore, francuski pjesnik (Avignon, 26. III. 1829 – Avignon, 31. X. 1886). Pisao liriku i drame na provansalskom jeziku. Spaja trubadursku tradiciju i moderni izraz. Najpoznatije zbirke: Raspukli mogranj i Avignonske djevice.
Auber, Daniel François Esprit, francuski skladatelj (Caën, 29. I. 1782 – Pariz, 12/13. V. 1871). Jedan od glavnih predstavnika francuske opera comique (surađivao s → Eugèneom Scribeom), bio ravnatelj pariškog Konzervatorija (1842–70)… Nastavi čitati →
Auberjonois, René, švicarski slikar (Yverdon, 18. VIII. 1872 – Lausanne, 11. X. 1957). U početku sljedbenik Cézannea; hladnim bojama slika figurativne kompozicije i krajolike (Portret gosp. R. A.), potom stvara vlastiti stil jednostavnih, toplih poetičnih ugođaja.
Aubert, Pierre, švicarski političar i državnik (La Chaux-de-Fonds, 3. III. 1927 – Neuenburg, 8. VI. 2016). Odvjetnik, član Socijaldemokratske stranke. Od 1977. član saveznoga parlamenta, ministar vanjskih poslova 1978–87, savezni predsjednik 1983. i 1987.
Aubignac, François Hedelin, abbe d’, francuski književnik (Pariz, 4. VIII. 1604 – Nemours, 25. VII. 1676). Njegov spis Kazališna praksa, u kojem razrađuje teoriju o tri jedinstva, snažno je utjecao na francusko kazalište XVII. stoljeća.
Aubigné, Théodore Agrippa d’, francuski književnik i povjesničar (Saint-Maury, 8. II. 1552 – Ženeva, 9. V. 1630). Zagovornik protestantizma. Glavno djelo religiozno-politički ep Tragike, u kojem, kao i u Općoj povijesti od 1550–… Nastavi čitati →
Aubry-Lecomte, Jean-Baptiste, francuski slikar i litograf (Nica, 31. X. 1797 – Pariz, 2. V. 1858). Osrednji slikar krajolika, portreta i marina; silno utjecao na širenje i unapređenje litografske tehnike u Francuskoj.
Aubry, Octave, francuski povjesničar (Pariz, 1. IX. 1881 – Pariz, 27. III. 1946). Autor popularno pisanih životopisa slavnih osoba Napoleonova doba, knjige o Francuskoj revoluciji, Napoleonovu zatočeništvu na Svetoj Heleni i o Drugom Carstvu.
Aubry, Pierre, francuski muzikolog i paleograf (Pariz, 14. II. 1874 – Dieppe, 31. VIII. 1910). Predavao povijest glazbe, proučavao francusku srednjovjekovnu glazbu, objavio mnogobrojne studije, priredio za objavljivanje srednjovjekovne crkvene i svjetovne glazbene dokumente s… Nastavi čitati →
