POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
Hidalgo y Costilla, Miguel, meks. nac. junak (Corralejo, kraj Guanajuata, 8. V. 1753 – Chihuahua, 31. VII. 1811). Svećenik, vođa pokreta za oslobođenje Meksika od španj. vrhovništva (1810); predvodeći o. 50 tis. ustanika uputio… Nastavi čitati →
Hideyoshi, Toyotomi, jap. vojskovođa i državnik (Nakamura, pokrajina Owari, 1536/37 – Fushimi, 18. IX. 1598). Seljačkog roda, napredovao u voj. službi te postupno preuzeo vodstvo u zemlji. Car ga je imenovao kancelarom (1585); sjedinio pod svojom vlašću… Nastavi čitati →
hidrija (grč.), starogrč. glinena posuda za vodu s trima ručkama (dvije vodoravne i jedna uspravna).
Hierakonpolis, grad u Gornjem Egiptu smješten na lijevoj obali Nila j od Tebe. U neposrednoj blizini arheol. nalazište s Narmerovom grobnicom iz ←3100.
Hierapolis, drevni sirijski grad, u vrijeme Seleukida važno trg. središte. Gl. kulturno mjesto božice plodnosti Atargatis.
Hijerakonpolis → Hierakonpolis
hijeroduli (grč.), ropkinje i robovi u ant. hramovima. Održavali su čistoću, pomagali pri prinošenju žrtava te pjesmom i plesom sudjelovali u obredima. Vjerovalo se da čovjek spolnim odnosom s njima postaje sudionikom božanske snage. Ropkinje nekih Afroditinih hramova, tzv. svete… Nastavi čitati →
hijerofant (grč.), u ant. Grčkoj, svećenik koji upravlja eleuzinskim misterijama. Pripadnik roda Eumolpidâ, koji su tu dužnost obnašali po nasljednom pravu.
Hijeron (grč. Hiérôn) I., sirakuški tiranin (←540/25 – ←466/65). Proširio vlast na cijelu Siciliju, a nakon pobjede nad Etrurcima (←474/73) i na u donju Italiju. Na svojem dvoru okupljao pisce (Eshil, Pindar i dr.); pobjeđivao na utrkama dvokolicom… Nastavi čitati →
Hijeron II., sirakuški tiranin (o. ←306 – ←215). Od ←275. strateg samodržac (autokrator), od ←269. kralj. Isprva protivnik Rima, nakon poraza (←263), saveznik. Djelovao na unapređivanju gosp. uprave (Lex Hieronica); Arhimedov suvremenik, uz njegovu pomoć utvrdio grad.
Hijeronim (grč. Hierônymos) iz Kardije, grč. povjesničar (o. ←360 – o. ←256). Isprva u voj. službi Eumena, a potom Antigona I. Monoftalmosa i njegovih nasljednika. Autor djela Povijest razdoblja dijadoha (sačuvanog u fragmentima), važnog vrela kasnijih grč. povjesničara.… Nastavi čitati →
Hiksi (grč. Hyksós), az. osvajači Egipta koncem Srednje države. Semitskog i huritskog podrijetla. Vladali Egiptom o. 100 god. Najistaknutiji vladar je Hian (Ianas), vladao između ←1620. i ←1560. Državu Hiksa uništio je Amasis I., utemeljitelj XVIII. tebanske dinastije,… Nastavi čitati →
Hilandar, manastir na Svetoj gori (Atos, Grčka). Podigao ga je Stefan Nemanja zajedno sa sinom Savom (1198–99). Prethodno osnovan od grč. obitelji Helandarios (X. st.). Tijekom idućih stoljeća H. su obdarivali mnogi raški vladari. Milutin je 1303. na mjestu… Nastavi čitati →
Hildebert I., franački kralj iz dinastije Merovinga (?, o. 498 – Pariz, 23. XII. 558). Sin kralja Klodviga I. i Klotilde. Podjelom očeva kraljevstva (511) dobio na upravljanje sjeverozap. dio franačke države sa sjedištem u Parizu. Zauzeo… Nastavi čitati →
Hildebert II., austrazijski kralj iz dinastije Merovinga (?, 570 – ?, XII. 595). Sin austrazijskog vladara Sigiberta I. i Brunhilde. Okrunjen za kralja nakon ubojstva svojeg oca (575); umjesto njega isprva je državom upravljala Brunhilda. Samostalno zavladao 584.… Nastavi čitati →
Hildebert III., franački kralj iz dinastije Merovinga (?, o. 683 – ?, 711). Sin Teodorika II. Vladao formalno od 695; svu vlast u državi imao je austrazijski majordom Pipin II. od Heristala.
Hildebrand, Bruno, njemački povjesničar, političar, ekonomist i statističar (Naumburg an der Saale, 6. III. 1812 – Jena, 29. I. 1878). Sveučilišni profesor povijesti u Breslauu (1839–41) i Marburgu (1841, profesor za državnu administraciju koja uključuje… Nastavi čitati →
