POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
Ilirska dvorska deputacija (kancelarija), dvorska ustanova za rješavanje pitanja položaja pravosl. slav. stanovništva u juž. Ugarskoj. Osnovala ju je carica Marija Terezija 1745. pod nazivom Ilirska dvorska komisija, preimenovana u deputaciju 1747, ukinuta 1777. te ponovno obnovljena kao I. d.… Nastavi čitati →
Ilirske provincije (francuski: Les Provinces Illyriennes), naziv za dio hrvatskih i slovenskih zemalja pod francuskom upravom 1809–13. Upravno su bile podijeljene na 6 civilnih (Koruška, Kranjska, Istra, civilna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik) te jednu vojnu provinciju (vojna… Nastavi čitati →
ilirski pokret, istoznačnica za hrv. nar. preporod u prvoj pol. XIX. st., nazvan prema ilirskoj ideji. Temeljni cilj pokreta bio je buđenje hrv. nac. svijesti i stvaranje hrv. nac. osobnosti. U otežanim drž.-polit. uvjetima njem. i madž. prevlasti, pokret… Nastavi čitati →
ilkan (tur. gospodar plemena), naslov koji je uzeo mongolski osvajač Irana Hulagu-kan i koji su nosili njegovi potomci vladajući Iranom (1258–1353).
Iločki, hrv. plemićka obitelj; odvjetak roda Kont. Sjedište obitelji je grad Ilok, koji potkraj XIV. st. stječe Bartol, sin Nikole Konta. Mačvanski ban Nikola (u. 1477) nazivao se iločkim knezom; 1472. kralj Matija Korvin dodijelio mu je naslov… Nastavi čitati →
imagines maiorum (lat.), u ant. Rimu, voštane maske pokojnika koji su obnašali više drž. službe. Pohranjivane su u atrijama kuća. Na svečanim pogrebima maske su nosili unajmljeni glumci, odjeveni u služb. odjeću pokojnika. Jus imaginum (pravo na takve maske) stjecale… Nastavi čitati →
Imbriani, Matteo Renato, talijanski političar (Napulj, 28. XI. 1843 – San Martino Valle Caudina, 12. IX. 1901). Pristaša Garibaldija; sudionik protuaustrijskih ratova (1859, 1860. i 1866). Gorljiv zagovornik oslobođenja talijanskih zemalja od austrijske vlasti; 1877.… Nastavi čitati →
Imhotep, egip. bilježnik i graditelj. Živio oko ← 2600. Podigao stepeničastu piramidu u Saqqari. Poslije štovan pod grč. imenom Imuthes kao bog liječništva.
Imotska krajina, dio Dalm. zagore između Biokova i BiH; gl. središte Imotski. Tragovi naselja iz pretpovijesti, u rim. doba važna prom. raskrsnica između Salone i Narone. Gl. ant. naselje je municipij Novae (Runović). U ranome sr. vijeku hrv. župa… Nastavi čitati →
imperativna norma (stroga norma), norma čiju primjenu njezini adresati ne mogu otkloniti svojom voljom. Kogentna (prisilna) norma može biti imperativna (nalažuća), kojom se nekom subjektu nešto naređuje. I. n. prepoznaje se po dikciji norme, stilu i riječima. Kako su propisi… Nastavi čitati →
imperator (lat.), u ant. Rimu, nosilac vrhovne vlasti; istoznačnica za rex; pridjevak vrhovnih bogova (Jupiter imperator). Naslov i. obnašao je i vrhovni voj. zapovjednik, koji je aklamacijom vojske uzdizan za vrhovnoga drž. poglavara. U Bizantu su za pojam… Nastavi čitati →
imperij (lat.), u ant. Rimu, područje neke vlasti i sam način vlasti koja pripada gospodaru (npr. oca nad obitelji); u pravno-polit. smislu, naziv za državu koja obuhvaća podređene jedinice, kao carstvo kraljevstva, i u kojoj vrhovnu vlast u pravilu obnaša… Nastavi čitati →
imperijal (lat.) 1. Vrsta velikih tipografskih slova, vis. oko 5 cm. 2. U papirnoj industriji, naziv najvećeg formata pisaćeg papira (57×78 cm); koristi se za izradu posebnih poslovnih knjiga. 3. Naziv nekoliko vrsta novca (rus. zlatni novac; carski denar kovan… Nastavi čitati →
incineracija (srednjovj. lat.), spaljivanje mrtvaca. Način sahranjivanja pokojnika poznat u drevnim kulturama, kod nekih naroda održan i do danas (Indija). Javlja se u kameno doba; potkraj brončanog i poč. željeznog doba obilježava čitav jedan kult. krug (kultura grobišta s urnama).… Nastavi čitati →
indigena (lat. domorodac), naziv za status punopravnog državljanina u Hrv.-ug. drž. zajednici. Državljanstvo indigenat stjecao se rođenjem, dodjelom povlastice, postupnim primanjem doseljenika koji je postao trajno naseljeni građanin ili uvrštenjem u popis poreznih obveznika. U XVII. st. dodjeljivala se povelja… Nastavi čitati →
indikcija (lat. indictio), razdoblje ili ciklus od 15 godina; također i oznaka za jednu od tih 15 godina u ciklusu. U ant. Rimu objavljivan je godišnji carev edikt (indictio) o raspisivanju poreza na osnovi procjene zemljišta. Od vremena cara… Nastavi čitati →
Indoeuropljani, u širem smislu, ime za narode čiji se jezici ubrajaju u porodicu indoeur. jezika (Indo-Iranci, Grci, Slaveni, Germani, Romani, Kelti, Albanci i Armenci). Usporedna jezikoslovna proučavanja pojedinih indoeur. jezika pokazala su da potječu od jedinstvenog prajezika kojem su… Nastavi čitati →
indologija, znanost koja proučava indijske jezike i književnost, filozofiju, kulturu, povijest i religije Indije kao i društvo i geopolitiku. Temelji se na proučavanju izvorišta indijske kulture, staroindijskim studijima, vedama i sanskrtu. Utemeljili su je kršćanski misionari u XVII. i… Nastavi čitati →
Indoskiti, zajedničko ime za više nomadskih plemena (Saka, Kušan, Yueh-Chi i dr.) koja su iz Kine bila potisnuta u središnju Aziju (← II. st.) i otamo prodirala u Indiju.
inkvilin (lat.); stariji hrv. naziv želir. Prema hrv.-ug. priv. pravu, kmet koji nema zemlje ili je njezina površina manja od 1/8 selišta. I. bez vlastite kuće nazivani su subinkvilini ili želiri beskućnici.
