POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
mamertinci (oskijski Mamers, isto što i lat. Mars), vojnici Oski iz Kampanije, plaćenici u službi tiranina Sirakuze Agatokla. Nakon njegove smrti ←289. zauzeli sjeveroist. dio Sicilije s Messinom i stupili u savez s Rimom, što je pridonijelo izbijanju Prvoga punskog rata.
Mamertinska tamnica (lat. Carcer Mamertinus), zloglasna tamnica u ant. Rimu, u stijeni podno Kapitolija kraj Foruma. Prema predaji izgradio ju je kralj Servije Tulije. Drži se da su u tamnici bili zatočeni Jugurta, Vercingetoriks i sv. Petar.
Mamužić, Augustin Ago, hrv. pravnik i političar (Subotica, 27. IV. 1844 – Subotica, 21. III. 1902). Odvjetnik, grad. senator. Utemeljio Pučku kasinu – središte nac. i kult. okupljanja Bunjevaca. Gorljiv borac protiv mađarizacije. God. 1894.… Nastavi čitati →
Manalis lapis (lat. kamen koji curi), u ant. Rimu, kamen valjkasta oblika smješten kraj Martova hrama ispred građ. vrata Porte Capene. U vrijeme suše rim. svećenici vukli su ga u ophodnji gradom i polijevali vodom kako bi izazvali kišu.
mandati, pravo koje je Društvo naroda nakon završetka I. svj. rata dalo nekim svojim članicama, pobjednicama u ratu, da upravljaju bivšim njem. i osmanlijskim kolonijama. U skladu s tom odlukom Sirija i Libanon došli su pod mandat Francuske, Irak… Nastavi čitati →
Mandić, Dominik, hrvatski povjesničar (Lise, kraj Širokoga Brijega, 2. XII. 1889 – Chicago, 23. VIII. 1973). Franjevac, doktorirao teologiju i povijest u Fribourgu 1921. Ravnatelj gimnazije u Širokom Brijegu, od 1939. definitor reda u Rimu,… Nastavi čitati →
Mandić, Matko, hrvatski političar (Mihotići, kraj Kastva, 22. IX. 1849 – Trst, 13. V. 1915). Svećenik; teologiju studirao u Gorici i Trstu, a studij prirodnih znanosti u Pragu. Pripadnik drugoga naraštaja hrvatskih preporoditelja u Istri.… Nastavi čitati →
Mandušić, Vuk, hrvatski protuturski ratnik (vjerojatno Rupe kraj Visovca, ?, – Zečevo, kraj Rogoznice, 31. VII. 1648). Predvodio Hrvate iz Dalmatinske zagore koji su 1648. prebjegli na područje pod mletačkom upravom (Šibenik). Istaknuti hrvatski vojni zapovjednik u Kandijskom ratu,… Nastavi čitati →
Mandžurija (pinyin Dongbei), povijesna regija na sjeveroistoku Kine; oko 770 000 km2. Obuhvaća današnje provincije Heilongjiang, Jilin i Liaoning (od 1956). Zapadni dio 1949. priključen autonomnoj regiji Unutrašnja Mongolija. Uključuje poluotok Liaodong. Većinom planinski prostor. Velika šumska… Nastavi čitati →
Maneto (Maneton), egip. povjesničar. Živio potkraj ←IV. i poč. ←III. st. Obnašao službu velikoga svećenika u Heliopolu. Autor Egipatske kronike, sačuvane u fragmentima u djelima Josipa Flavija, Georgija Sinkela i drugih kasnijih povjesničara. Kronološka razdioba egip.… Nastavi čitati →
Manfred, kralj Obiju Sicilija i Napulja (?, 1232 – kraj Beneventa, 26. II. 1266). Nezakoniti sin cara Fridrika II. i Biance Lancia. Godine 1254. porazio papinsku vojsku kraj Foggie; 1258. velikaši su ga izabrali za kralja Obiju… Nastavi čitati →
Manin, Daniele, talijanski političar i domoljub (Venecija, 13. V. 1804 – Pariz, 22. IX. 1857). Diplomirao pravo u Padovi, predvodnik protuaustrijskoga pokreta u Veneciji; zatočen 1847–48. U revoluciji 1848, zajedno sa Šibenčaninom → N.… Nastavi čitati →
Manin, Lodovico, posljednji mletački dužd (Venecija, 14. V. 1725 – Venecija, 24. X. 1802). Studirao u Bologni. Izabran za 120. dužda 9. ožujka 1789. Bez uspjeha pokušao spriječiti nadiranje Napoleonovih postrojba i konačno dokidanje Republike u… Nastavi čitati →
Manlije, Marko (lat. Marcus Manlius, zvan Capitolinus), rim. patricij (u. ←384). Konzul od ←392. God. ←390. spasio Rim, kada je, probuđen kricima “svetih gusaka”, odbio neočekivani napad Gala na Kapitolij. Zauzimao se za plebejce. Patriciji su ga… Nastavi čitati →
Manlije, Tit (lat. Titus Manlius, zvan Imperiosus Torquatus), rim. diktator i konzul. God. ←340. porazio Latine. Prema predaji, nakon bitke je smaknuo sina jer se nije pokorio njegovim borbenim zapovijedima. Izraz Manlijeve zapovijedi (lat. imperia Manliana) rabi se… Nastavi čitati →
Manojlović, Gavro, hrv. povjesničar (Zadar, 27. X. 1856 – Zagreb, 1. XI. 1939). Studirao u Zagrebu i Beču; od 1902. red. prof. opće povijesti staroga vijeka u Zagrebu. Predsj. JAZU 1924–33. Bizantolog, pisao djela iz… Nastavi čitati →
Mansfeld, Ernst II., njem. vojskovođa (Luxembourg, o. 1580 – Rakovica, kraj Sarajeva, BiH, 29. XI. 1626). U službi Habsburgovaca ratovao u Austriji i Nizozemskoj. God. 1610. prišao protestantizma; 1618. vojno pomagao češ. ustanike. God. 1625. okupio… Nastavi čitati →
Mansur, Abu Džafar Abdulah ibn Muhamed, al-, kralj Meke, drugi kalif iz dinastije Abasida (Al-Humayma, Jordan, 712 – Meka, 7. X. 775). Učvrstio vlast, ratovao protiv Bizanta, prenio prijestolnicu iz Meke u Bagdad, koji se otada razvija… Nastavi čitati →
Manteuffel, Edwin (Hans Karl), Freiherr von, njem. vojskovođa (Dresden, 24. II. 1809 – Karlovy Vary, Češka, 17. VI. 1885). Vojnu službu započeo 1827. u pruskom konjaništvu. Ratni pobočnik kralja Fridrika Wilhelma IV. u vrijeme revoluc.… Nastavi čitati →
Mantineja (grč. Mantíneia), ant. grč. grad u ist. Arkadiji na Peloponezu. Važno trg.-prom. čvorište prema Lakoniji, Argolidi i drugim dijelovima Arkadije. God. ←385. porušili je Spartanci. Obnovljena ←370. Kraj M. je ←362. tebanska vojska izvojevala pobjedu… Nastavi čitati →
