POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
Beust, Ferdinand, austrijski političar (Dresden, 13. I. 1809 – dvorac Altenberg, kraj Greifensteina, 24. X. 1886). Ministar vanjskih poslova (1866–71), predsjednik vlade i državni kancelar (1867). Proveo u djelo Austro-ugarsku nagodbu (1867) i postavio osnove dualizma. Nakon 1871. austrijski… Nastavi čitati →
Biankini, Ante, hrvatski liječnik i političar (Stari Grad, Hvar, 31. VIII. 1860 – Chicago, 9. II. 1934). Od 1898. djeluje u Chicagu, docent kirurgije na Sveučilištu Northwestern. Politički djelovao među iseljeništvom. Predsjednik Jugoslavenskog narodnog odbora u SAD-u (1915), član… Nastavi čitati →
Biankini, Juraj, hrvatski političar (Stari Grad, Hvar, 30. VIII. 1847 – Split, 27. III. 1928). Zastupnik u Dalmatinskom saboru (1881–1918) i Carevinskom vijeću (1892–1918). U političkom razvoju prošao četiri faze: narodnjačku (1871–92), pravašku (1892–1903), “novoga kursa” (1903–18) i integralno-jugoslavensku… Nastavi čitati →
Bibescu Ştirbei, Barbu-Dimitriu, knez, gospodar Vlaške (1799 – 1869). Posvojče kneza Stribeia. Za vladavine brata Giurgiu Dimitriua vodio unutarnje poslove (1844–47); nakon bratova svrgavanja postavljen za “gospodara Vlaške” (1849–56).
Bibescu, Giurgiu Dimitriu, gospodar Vlaške (Craiova, 1. VI. 1804 – Pariz, 1. VI. 1873). Vladao od 1842. U vrijeme revolucije 1848. napušta zemlju; vraća se za vladanja brata Barbu-Dimitriua (1849–56); poslije Krimskog rata (1857) zalagao se za sjedinjenje Vlaške… Nastavi čitati →
Bibinje, naselje i središte istoimene općine, Zadarska županija, 8 km jugoistočno od Zadra. Naselje, ujedno i jedino u općini, ima 3985 stanovnika (2011). Nalazi se na jadranskoj obali, uz željezničku prugu Knin–Zadar. U okolici poljodjelstvo (maslina, vinova loza, smokva);… Nastavi čitati →
Bibracte, najveći antički grad galskih Heduanaca (danas Mont Beuvray), zapadno od Autuna, Francuska. Tamo je Cezar ←58. pobijedio Helvećane. Grad je raseljen potkraj ←I. stoljeća, a stanovništvo se preselilo u Augustodunum (Autun).
Bibul (pravo ime Marcus Calpurnius Bibulus), rimski političar (←I. stoljeće). Obnašao službu edila (zajedno s Cezarom); potom pretor i konzul (←59). Nakon neuspješna sprječavanja Cezarova agrarnog zakona, povukao se na svoje imanje.
Bidlo, Jaroslav, češki povjesničar (Záhoří, 17. XI. 1868 – Prag, 1. XII. 1945). Proučavao povijest južnoslavenskih naroda i Bizanta (Povijest Slavena, Povijest Rusije, Bizantska kultura i dr.).
Bielski, Joachim, poljski humanist (Biała, kraj Sieradza, oko 1540 – Krakov, 8. I. 1599). Na latinskom i poljskom jeziku pisao pjesme prigodnice i ode. Izdao i dopunio Poljsku kroniku, nastavak djela svojeg oca Marcina (prva povjesnica poljskoga plemstva).
Bienerth-Schmerling, Richard, austrijski političar (Verona, 2. III. 1863 – Beč, 3. VI. 1918). Ministar prosvjete (1905) i unutarnjih poslova (1906); predsjednik austrijske vlade (1908–11); podnio ostavku zbog prijepora glede školstva i jezika.
bigat (latinski: bigatus denarius i nummus bigatus, od latinskog bigae: dvopreg), rimski republikanski novac kovan od fina srebra; na licu je ženska glava (koja simbolizira Rim) s krilatom kacigom; naličje: trkaća kola s parom konja.
Bihaćka kapetanija, vojno-teritorijalna jedinica sa sjedištem u Bihaću. Ustrojio ju je Ferdinand I. Habsburški; imala važno mjesto u sustavu hrvatske protuturske obrane. Nakon turskog zauzimanja Bihaća (1592) ondje je ustrojena kapetanija (ukinuta 1835).
Bihaćki sandžak, osmanska vojno-upravna jedinica, ustrojena potkraj XVI. ili poč. XVII. stoljeća. Obuhvaćao je područje od izvorâ Une i Sane do pograničja u Pokuplju. U polovici XVII. stoljeća ukinut je ili pripojen Bosanskom ili Kliškom sandžaku; obnovljen potkraj istog… Nastavi čitati →
Bijaći ili Bihaći, dio donjokaštelanskog polja, glasovito po brojnim arheološkim spomenicima. U rimsko doba naselje Siculi (ostaci rustičnih vila). U IX. stoljeću jedno od sijela hrvatskih narodnih vladarâ (povelje knezova Trpimira iz 852. i Muncimira iz 892). Ostaci starohrvatske… Nastavi čitati →
Bijela, mjesto u općini Sirač, 7 km jugoistočno od Daruvara; 53 stanovnika (2011). Ruševine benediktinskoga samostana koji se u XIV. stoljeću spominje kao Monasterium Bela sive Grab. U posjedu hrvatskih plemićkih obitelji. Od 1544. do kraja XVII. stoljeća pod osmanskom vlašću.
Bijela, srednjovjekovna župa u Hercegovini kraj Konjica sa sjedištem u istoimenom gradu (Bioski). U XV. stoljeću posjed bosanskog vojvode Sandalja Hranića.
Bijela Hrvatska, drevna domovina Hrvata. Prema bizantskom caru Konstantinu Porfirogenetu (O upravljanju Carstvom), Velika Hrvatska (koju zovu i Bijelom) nalazila se u Zakarpaću uz gornju Vislu. Ime Bijela Hrvatska spominje se u Ljetopisu popa Dukljanina i djelima… Nastavi čitati →
Bijela Krajina (slovenski: Bela Krajina), područje u Sloveniji uz hrvatsku granicu, između Kočevskog roga, Gorjanaca (Žumberka) i Kupe. Tijekom povijesti mijenja gospodare (hrvatski kraljevi, akvilejski patrijarsi, gorički grofovi i dr.). U XVI. stoljeću važno središte protuturske obrane; često stradava. U… Nastavi čitati →
Bijeli Hrvati ili Belohrvati → Bijela Hrvatska
