balada (iz provansalskoga) 1. Prvotno popijevka pjevana uz ples. 2. Posebna vrsta umjetničke popijevke uz instrumentalnu pratnju razvijena u doba trubadura i truvera (XII. i XIII. stoljeće) iz jednostavnih pučkih popijevki sa zbornim pripjevom, oblikovana trodijelno: ripresa, piedi, volta s ripresom kao pripjevom. Potkraj XV. stoljeća nadomjestili su je instrumentalni plesovi. 3. U doba romantizma vrsta popijevke uz klavir skladane na stihove pjesničkih balada (uzorni primjerci → Carla Loewea i → Franza Schuberta) i popijevke za soliste i zborove uz orkestar. 4. Instrumentalna skladba u kojoj prevladava epsko-lirski ugođaj (→ Frédéric Chopin, → Johannes Brahms). Baladama su u hrvatskoj usmenoj književnosti srodne → bugarštice.