biografija ili životopis, Hrvatski biografski leksikon
biografija ili životopis, Tko je tko u Hrvatskoj
biografija (grčki) ili životopis, opis životnog puta i unutarnjeg razvoja istaknutih ili zanimljivih osoba; prema pristupu biografija može biti znanstvena, romansirana, popularna ili leksikografska, a po stilu kritičko-analitička, narativna ili deskriptivna. Biografski romani i romansirane biografije književna su djela i kod njih preteže umjetnička vrijednost nad biografskom vjerodostojnošću te mogu postati slavniji od opisane osobe, kao što je to The Life (London, 1791) → Jamesa Boswella (Život doktora Samuela Johnsona, Zagreb 1958), jedna od najčitanijih knjiga uopće. Biografija može biti objavljena kao samostalna publikacija ili unutar zbornika, leksikona, enciklopedije; biografski rječnici kao i biografski leksikoni donose abecedno poredane biografije. U širem značenju biografija obuhvaća autobiografije, ispovijesti, hagiografije, povijesne biografije, legende, nekrologe, dnevnike, zapise i sl. Javlja se u antičkoj historiografiji (Plutarh, Svetonije) i filologiji, nastavlja u srednjem vijeku kad se još miješaju fantastični i povijesni elementi u hagiografijama i biografijama; Svetonijev De viris illustribus uzor je srednjovjekovnim biografskim djelima istog imena od kojih je najpoznatije ono sv. Jeronima, ali i Genadija iz Masilije i Izidora iz Seville, te su se često sva tri zajedno čitala, pa i uvezivala u jedinstven kodeks. Renesansa u središte postavlja pojedinca i njegovo djelo; javljaju se biografije umjetnika; Le vite dei piu celebri pittori, scrittori e arcitetti → Giorgija Vasarija više prostora posvećuje opisu djela 75 umjetnika nego njihovim životima. U XVI. stoljeću javljaju se prvi biografski leksikoni: Estienneov Dictionarium nominum proprium (1541), Gennerov Onomasticon nominum proprium (1544), razvijaju se u XVII. stoljeću ugledajući se na Grand Dictionnaire historique (1674) Louisa Morérija i Bayleov Dictionnaire historique et critique (1695–97); vrhunac dostižu u XIX. stoljeću kad se javljaju veliki biografski rječnici u razvijenim europskim zemljama; engleski doseže 63 sveska. Mnogo podataka o Hrvatima donosi Wurzbachov Biographisches Lexikon des Kaiserthums Österreich (1856–91) u 60 svezaka. Važnost biografije raste s razvojem pogleda na umjetničko djelo kao individualni čin; modernoj biografiji kao opisu psihološke strane čovjeka pridonose “ispovijesti” pisaca poput → Jeana Jacquesa Rousseaua te memoari XVIII. i XIX. stoljeća; postavljaju se novi zahtjevi za dokumentarnim utvrđivanjem biografskih podataka. U XX. stoljeću javlja se velik broj popularno pisanih biografija; biografski romani Gilesa Lyttona Stracheya postaju uzor Andréu Mauroisu, Emilu Ludwigu i Gemalielu Bradfordu; popularizaciji znanosti i umjetnosti pridonose mnogobrojne stručne biografije; niz struka izrađuje zasebne ili skupne biografske rječnike ili leksikone; javlja se velik broj leksikona tipa Tko je tko (Who is Who). U 1990-ima baze podataka dostupne preko Interneta nude golem broj biografija; jedna od najvećih je Biography resource center The Gale Group s bazom od oko 132 000 biografija. Biografija u Hrvatskoj: u srednjovjekovnim legendama nalaze se, uz hagiografske, i biografski elementi; takve su legenda o čudotvorcu Martinu (X. stoljeće), o Vladimiru i Pavlimiru (u Ljetopisu popa Dukljanina, XII. stoljeće), o kralju Zvonimiru (u Hrvatskoj kronici, XIV. stoljeće). Pravi biografski rad javlja se u prvoj polovini XVI. stoljeća kod dubrovačkih dominikanaca: Ambroz Ranjina u poslanici dominikancu Bernardu Getaldiću od 20. VIII. 1540, tiskanoj kao dodatak 1. knjizi propovijedi Quodlibet declamatorium Klementa Ranjine (Venecija, 1541) donosi podatke o “značajnim dubrovačkim dominikancima”; Lovro Vitetić piše Catalogus illustrium virorum congregationis Ragusine (oko 1560) što će korisno poslužiti i drugim dubrovačkim biografima i bibliografima. U starijoj hrvatskoj književnosti na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku nalaze se mnoga djela kojima je zadatak osvijetliti znamenite osobe iz naše prošlosti; takva djela pišu Juraj i Šimun Benja, Marko Marulić, Antun Gučetić, Ignjat Đurđević, Ivan Lučić, Serafin Marija Crijević i dr. Posebno mjesto zauzima rad na izradi biografskih leksikona čije začetke nalazimo u XVII. stoljeću u Dubrovniku u biografsko-bibliografskim radovima dominikanaca te posebno franjevca Sebastijana Slade-Dolcija, koji je u djelu Bibliotheca Ragusina abecednim redom, prema krsnom imenu, poredao biografske bilješke o 71 dubrovačkom književniku. Pisce iz s Hrvatske obradio je → Baltazar Adam Krčelić u djelu Scriptorum ex regno Sclavoniae… (1774). XIX. je stoljeće razdoblje traženja nacionalnog identiteta i obilježeno enciklopedističkim nastojanjima da se istraže životi uglednika: Petar Stanković u trosveščanu Biografia degli uomini distinti dell’ Istria (Trst, 1828/9) uvrštava mnoge mitske i stvarne Istrane; Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia (Beč, Zadar, 1856) Šime Ljubića abecedni je popis svih poznatih pisaca Dalmacije; Ivan Kukuljević Sakcinski sastavlja Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, I–V (1858–60) te Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (1886); Milan Grlović objavljuje Album zaslužnih Hrvata XIX. st. (1898–1900). U XX. stoljeću razvoj znanosti i književnosti pojačava kako leksikografski rad na izradi biografija tako i književni, pa i novinarski; posebno mjesto pripada biografijama pisanim za Znamenite Hrvate prošlih vijekova (1925), Stanojevićevu Narodnu enciklopediju… (1926–29) te Hrvatsku enciklopediju (1941–44). Osnivanjem Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda i pokretanjem općih i stručnih enciklopedija pojačao se istraživački biografski rad; god. 1983. pokrenut je Hrvatski biografski leksikon (do 2014. godine 8 svezaka). Razvija se rad na izradi likovnih monografija te projektima MH: Pet stoljeća hrvatske književnosti i novopokrenutom Stoljeća hrvatske književnosti; zanimljivi su zapisi koje je priredio Vinko Brešić za Autobiografije hrvatskih pisaca (Zagreb, 1997). Leksikoni tipa Tko je tko počeli su dvojezično izlaziti i u nas: Tko je tko u Hrvatskoj/Who is who in Croatia (1993), Tko je tko u hrvatskoj medicini/ Who is who in Croatian medicine (1994) i dr.