Brahms, Johannes, njemački skladatelj (Hamburg, 7. V. 1833 – Beč, 3. IV. 1897). S 14 godina počeo nastupati kao pijanist, kao pratilac violinista Edea Reményija koncertirao po Austriji i Njemačkoj, boravio u Detmoldu i Hamburgu, uzdržavao se podučavanjem i sviranjem za ples i u kazalištima, od 1862. u Beču gotovo isključivo zaokupljen skladanjem. Družio se s više istaknutih glazbenika (posebno s → Clarom Schumann). Kao stvaralac predstavnik tzv. apsolutne glazbe, nastavljač tradicije njemačke glazbene klasike obogaćene harmonijski, ritamski i izražajno tekovinama romantizma. Ogledao se u svim glazbenim vrstama osim u operi i oratoriju. Za orkestar je skladao simfonije, serenade, Akademsku svečanu uvertiru, Mađarske plesove, koncerte, od komornih djela sonate, trija, kvartete, kvintete, za klavir sonate, varijacije, scherza, balade, rapsodije, fantazije i sl. Među vokalno-instrumentalnim djelima je Njemački rekvijem, Pjesma sudbine, oko 200 popjevaka. Obrađivao narodne napjeve (7 svezaka njemačkih, 28 narodnih napjeva).