Branković, Đurađ, srpski despot (?, oko 1375 – ?, 24. XII. 1456). Sin → Vuka Brankovića. Sudionik bitke kraj Angore (1402). Kao turski saveznik ratovao protiv svojih ujaka Stefana i Vuka. Nakon izmirenja sa Stefanom, predvodi njegovu vojsku u borbi protiv Turaka. Srpskim despotom proglašen 1427. Ugovorom u Tati vratio Ugarskoj Mačvu i Beograd; dao podići novu prijestolnicu Smederevo (1430). Od 1427. istupa i kao turski i ugarski vazal. Kćer Maru udao za sultana Murata. Nakon turskog zauzimanja Smedereva (1439) bježi u Zetu; potom se vraća u Ugarsku i priprema za rat. Godine 1443. s → Jánosem Hunyadijem prodire u Srbiju i Bugarsku. Mirom u Segedinu (1444) Turci mu vraćaju Srbiju (uz uvjet da napusti savezništvo s Mađarima); Ugarska nastavlja pohod i porazom kraj Varne gubi rat. Tijekom ugarsko-turskog rata 1448. prividno neutralan. Zarobljava Jánosa Hunyadija nakon njegova poraza na Kosovu. Potkraj života ponovno pokušao surađivati s Hunyadijem i tražio je utočište u Ugarskoj.