Nacionalni park Kornati (latinski corona: kruna), otočje u Jadranskom moru između zadarskog i šibenskog arhipelaga, u Šibensko-kninskoj županiji. → Kornatsko otočje prvi put je zaštićeno 1967., kada je zajedno s jugoistočnim dijelom Dugoga otoka i zaljevom Telašćicom proglašeno rezervatom prirodnih predjela; nacionalnim parkom proglašeno je 1980. Godine 1988. Telašćica i okolni prostor izdvojeni su iz nacionalnoga parka i proglašeni parkom prirode; površina parka tada je iznosila 224 km2 i obuhvaćala je 91 otok, otočić i hrid. Površina parka neznatno je ponovno izmijenjena 1997., pa on otada obuhvaća 217 km2 (od toga 50 km2 kopna); odnosno obuhvaća 89 otoka, otočića i hridi (12% otoka hrvatskoga Jadrana). Najrazvedeniji je otočni sustav u Jadranskom moru (koeficijent razvedenosti obale 9,54). Nacionalni park sačinjavaju četiri otočna niza podijeljena u dvije grupe: Gornji Kornati (Sitski i Žutski otočni niz) i Donji Kornati (Kornatski i Pučinski ili Piškerski otočni niz). Najveći je otok Kornat (32,5 km2), na kojemu se nalazi i najviši vrh Metlina (237 m) i 34 m duga špilja u uvali Stiniva. Bogata flora (jadranska perunika, višecvjetni sunovrat) i fauna (morski vranac, plemenita periska, glavata želva, dupin, smeđa čiopa). Godišnje ga posjeti više od 100 000 posjetitelja, većinom stranih nautičara.