Codex iuris canonici (Zakonik kanonskoga /crkvenoga/ prava – CIC), kompilacija vrijedećih pravnih propisa i prava Katoličke crkve; promulgiran 1917. godine, revidirano izdanje 1983. Stoljećima nakon Tridentskoga sabora 1545–63. javljala se potreba za kodifikacijom prava Crkve; papa Pio X. objelodanio je plan kodifikacije 1904. i imenovao komisiju kardinala koja je pripremila Kodeks. Papa → Benedikt XV. proglasio je Kodeks 27. V. 1917; sastojao se od 2414 kanona ili normi u pet knjiga, u kojima su izložene: opće norme, osobno, stvarno, procesno i kazneno pravo. U njemu nema vjerskih dogmi niti moralnih propisa, već sadrži norme o takozvanim vanjskim odnosima vjernika i Crkve uz dotad vrijedeće crkveno pravo kojim se reguliraju odnosi unutar Katoličke crkve s prilagodbama primjerenima vremenu.