Corneille, Pierre, francuski dramatičar (Rouen, 6. VI. 1606 – Pariz, 1. X. 1684). Brat → Thomasa. Jedan od najvećih dramskih pisaca u povijesti svjetske književnosti. Pozornost izaziva već svojim prvim komedijama (Mélite, 1629; Udovica, 1632), a uspješna će biti tragedija Medeja (1635) i jedna od najboljih njegovih komedija Smiješna iluzija (1636). Iste godine veliku slavu donosi mu tragedija Cid, napisana po djelu → Guilléna de Castra, koja je promijenila francusku dramsku praksu i burno označila početak klasicizma. Do ideala uzdignuta herojska ličnost, koja sukob između strasti i dužnosti rješava uz pomoć razuma i volje, slijedeći neprestano uzvišene moralne vrednote, karakterizirat će većinu njegova dramskog opusa unutar kojega je teme često crpio iz rimske povijesti. U tragedijama Horace (1640), Cinna (1641), Polyeucte (nastala između 1641. i 1643) te Smrt Pompejeva (1643) dosljedno primjenjuje pravilo jedinstva mjesta, vremena i radnje, iznimno utjecajno u razdoblju klasicizma. Nakon toga nastaju komedije Lažac (1643), Don Sanche d’Aragon (1650) i Nicomède (1651) te drame Rodogune (1644. ili 1645), Héraclius (1647) i Andromeda. Nakon neuspjeha tragedije Pertharite 1652, povlači se iz kazališnog života da bi se na pozornicu vratio 1659. tragedijom Œdipe, za kojom još slijede komadi Sertorius; Agésilas; Attila i posljednji Surena (1674).