Ćiril i Metodije
Ćiril i Metodije, bizantski misionari, utemeljitelji slavenske pismenosti. Konstantin, monaško ime Ćiril (Solun, 826. ili 827 – Rim, 14. II. 869), svetac Katoličke i Pravoslavne crkve, sastavljač glagoljice. Na carskom sveučilištu u Carigradu studirao filozofiju i teologiju (zbog učenosti prozvan Filozof); isprva knjižničar patrijaršije (sv. Sofije), potom profesor na sveučilištu te misionar; najznačajnija misija među Slavenima u Moravskoj za koje je sastavio pismo (→ glagoljica), uredio književni jezik, preveo izborno evanđelje te priredio zakonski tekst Zakon sudnyj ljudem. Papa Hadrijan II. odobrio je slavenske knjige i slavensko bogoslužje; Konstantin se u Rimu prije smrti zamonašio i primio ime Ćiril; Metod (Metodije) (Solun, oko 815 – Moravska, 6. IV. 885), pravno i vojnički obrazovan, upravitelj (arhont) jedne slavenske pokrajine, 856. povlači se u samostan u Bitiniji (Mala Azija). Po nalogu cara Mihajla odlazi 863, zajedno s Konstantinom, kao misionar u Moravsku, potom u Panoniju; vjerojatno je sastavljač pravnog kodeksa Zakon sudnyj ljudem. Nastavio misiju u Moravskoj i Panoniji, proglašen panonskim nadbiskupom; proganjali su ga njemački svećenici. Dovršio prijevod Biblije i sastavio važnije liturgijske tekstove, zakonski zbornik Nomokanon, knjigu homilija i pasija Otočanske knjige. Sveta braća, slavenski apostoli, prijevodima biblijskih i liturgijskih knjiga postavili su temelje slavenske pismenosti.