dalekozor 1. leća objektiva; 2. sustav prizmi;
3. leća okulara; 4. prsten za uoštravanje; 5. okular
dalekozor, optički instrument za motrenje dalekih objekata ili za proučavanje zračenja udaljenih izvora (usporedi: radioteleskop). Ovisno o tome da li se zrake svjetlosti u dalekozoru lome ili odbijaju (reflektiraju), razlikuju se optički dalekozor: dioptrički, katoptrički i katadioptrički. Dioptrički dalekozor ili refraktor upotrebljava leće, dok katoptrički dalekozor ili reflektor zrcala. Katadioptrički dalekozor upotrebljava i leće i zrcala. Osnovni dijelovi: objektiv i okular. Promjer objektiva jest veličina koja se zove otvor ili apertura dalekozora. Točka u koju objektiv skuplja svjetlost izvora zove se fokus ili žarište. Udaljenost žarišta od objektiva je žarišna daljina. Sposobnost dalekozora da razluči dva prostorno bliska objekta zove se moć razlučivanja i razmjerna je veličini otvora. Prve dalekozore refraktore napravili su Hans Lippershey (1608) i → Galileo Galilei (1609). Njihovi su glavni nedostaci pojava kromatične aberacije, tj. svjetlost različitih boja fokusira se u različite točke čime se dobiva izobličena slika. Reflektori nemaju kromatske ali imaju sferičnu aberaciju. Među najranije reflektore spada Newtonov dalekozor (1668). Prvo veliko zrcalo za reflektor (promjer 122 cm, žarišna daljina 10 m) izradio je William Herschel (1756). Sada se uglavnom izrađuju reflektorski dalekozori s paraboličnim zrcalima. Najveći reflektori su na Kavkazu (1974, otvor 600 cm) i Mount Palomaru u Californiji (1948, otvor 508 cm).