dijafonija (grčki: neslaganje u glasu, disharmonija) 1. U grčkoj teoriji, naziv za disonancu (suprotnost: symphonia – konsonanca). 2. Od IX–XII. stoljeća sinonim za → organum. 3. Jedan od srednjovjekovnih naziva (dijafonija basilica, od grčkog basis, osnova, temelj, baza) za pedalne tonove (dugi izdržani tonovi) u organumu u XIII. stoljeću.