dominikanci (Ordo praedicatorum red propovjednika), članovi reda → sv. Dominika. Red je potvrdio papa Honorije III. 1216. Na generalnim kapitulima, održanima 1220. i 1221. u Bologni, red je dobio svoje konačno uređenje. Karakterizira ga propovijedanje i solidna teološka izobrazba. Prihvaćen je zavjet siromaštva, koji se ne odnosi samo na pojedinu braću, već na cijeli red, pa se dominikanci kao i → franjevci ubrajaju u “prosjačke redove” (ordines mendicantes). Nakon osnivanja, red se ubrzo proširio po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Poljskoj, Češkoj, zatim Danskoj, Švedskoj, Rusiji i Pruskoj. Kod nas su se d. dokumentirano pojavili prvi put u Dubrovniku 1225. U dominikanskom redu postoje i ženski samostani. Poznatiji dominikanci: Albert Veliki, Toma Akvinski, Johann Tauler, fra Angelico da Fiesole, fra Bartolomeo della Porta, Girolamo Savonarola, a u nas → Augustin Kažotić, Pavao Dalmatinac, → Ivan Stojković, → Serafin Crijević, → Stjepan Krasić i dr.