Garašanin, Ilija, srpski političar (Garaši, kraj Kragujevca, 16. I. 1812 – Beograd, 16. VI. 1874). Pristaša političke struje ustavobranitelja; sudjelovao u rušenju kneza Mihajla Obrenovića i u dovođenju na prijestolje Aleksandra Karađorđevića. Ministar unutarnjih poslova (1843–52, 1858–60); djelovao na jačanju policije i državnoga činovništva. Predsjednik vlade (1852– 53); kao ministar unutarnjih poslova organizirao Svetoandrejsku skupštinu (1858) na kojoj je Aleksandar zbačen i, iako protiv Garašaninove volje, za kneza pozvan Miloš Obrenović. Knez Mihajlo imenovao ga je 1861. predsjednikom vlade i ministrom vanjskih poslova; otpušten je (1867) te u doba vladavine Milana Obrenovića više ne sudjeluje u političkom životu Srbije. Tvorac tajnoga političkog programa stvaranja velikosrpske države nazvanog → Načertanije (1844). U vanjskoj i unutarnjoj politici Srbije postavio za cilj “novi preporod Kneževine Srbije”; naglasio “da se ona ne ograničava na sadašnje granice”, nego teži “priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju”. Vjerujući u skori prestanak turske uprave nad dijelom južnoslavenskih naroda, Garašanin je odredio Srbiji povijesnu misiju obnove i dogradnje Dušanova carstva. Teritorijalna presezanja Srbije usmjerio je na znatne dijelove Hrvatske, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i sjevernu Albaniju. Razvio sustav propagande u zemljama koje je težio priključiti Kneževini Srbiji. Garašaninova koncepcija Velike Srbije s vremenom je postala osnovicom svih velikosrpskih presezanja za tuđim teritorijima.