geografija (hrv. naziv zemljopis), znanstv. disciplina koja s aspekta međusobnog utjecaja prir. i društv. čimbenika proučava i objašnjava fizionomska obilježja Zemljine površine te funkcionalno-prostorne odnose i procese na njoj. Dijeli se na → regionalnu, → fizičku i → društvenu geografiju. G. se u svojim istraživanjima koristi brojnim metodama i tehnikama (npr. terenska istraživanja i kartiranja, obrada statist. podataka; od 1980-ih u široj je uporabi → geografski informacijski sustav). Rezultati geogr. istraživanja, osim u obrazovanju, primjenjuju se u prostornom planiranju i uređenju, urbanizmu, zaštiti okoliša, upravljanju prir. resursima itd. Jedna od najstarijih znanosti, g. se počela razvijati još u ant. doba (Eratosten, Strabon, Ptolemej i dr.). Prvi se put spominje u ←III st. u nazivu Eratostenova djela Geographica, u kojem su opisani svi dijelovi kopna i mora poznati u ono doba (ekumena). G. je tada bila skup općih spoznaja o Zemlji. Poslije njezina utemeljenja u ant. razdoblju, g. se kroz čitav sr. vijek razvija vrlo sporo, s izuzetkom srednjovj. arap. geografije koja nastavlja ugl. ant. prirodoslovnu tradiciju. U to doba ugl. prevladavaju opisi pojedinih putovanja i zemalja. Osnivačima moderne geografije smatraju se A. von Humboldt (1769–1859) i K. Ritter (1779– 1859), koji su svojim djelom i rezultatima označili veliku prekretnicu u razvoju geogr. misli, posebno u teorijskom pristupu i metodologiji istraživanja. Osim deskripcije, sve se više primjenjuju mjerenja, opažanja, sinteze i usporedbe. Ističe se nužnost objašnjenja uzročnih veza između pojedinih pojava, diferenciranje Zemljine površine na homogene jedinice i njihovo proučavanje u kompleksu ili totalitetu. Von Humboldt i Ritter upozorili su na međuovisnost prir. osnove i čovjeka te utjecaj i važnost prirode za razvoj stanovništva. Na idejnim osnovama Humboldta i Rittera počeo je samostalniji razvoj geografije koji je, od poč. XIX. st., bio potaknut institucionalizacijom geografije u obliku sveuč. katedri, geogr. društava te drugih organizacija i popraćen osnivanjem znanstv. časopisa. Velika potreba za sintetskim geogr. radovima, os. za I. svj. rata, potaknula je razvoj moderne jedinstvene geografije i istaknula regiju kao gl. objekt i temelj geogr. istraživanja. U suvremeno doba, zbog jačanja procesa litoralizacije i globalizacije, dolazi do homogeniziranja pejsaža i diversificiranja socijalnih procesa i struktura pa se naglasak u geografskim istraživanjima stavlja na proučavanje funkcionalne organizacije u kontekstu ekoloških i prostornih sustava.