Henrik VIII.
Henrik VIII., engleski kralj (Greenwich/London, 28. VI. 1491 – London, 28. I. 1547). Sin → Henrika VII., otac → Eduarda VI. i → Marije I. Tudor. Vladao od 1509. Samodržac, centralizirao državnu upravu i nesmiljenim mjerama nametnuo velike porezne namete. Širenjem vlasti na Wales, Škotsku i Irsku i izgradnjom snažne ratne mornarice, uvrstio Englesku u red europskih velesila. Uspješno vodio ratove protiv Francuske i Škotske (1511–13), sukob s Francuzima okončan je 1514. udajom njegove sestre Marije za francuskoga kralja → Luja XII. Isprva slovio kao Lutherov protivnik. Protiv njegova vjerskog nauka napisao je 1521. spis Assertio septem sacramentorum…, na koji je Luther odgovorio spisom Contra Henricum regem. Papa Lav X. nazvao ga je tada “braniteljem vjere” (Defensor fidei). Uskoro dolazi u sukob s papom, koji nije želio poništiti njegov brak s Katarinom Aragonskom i ozakoniti njegovu vezu s Anom Boleyn. Potpomognut od Parlamenta, Henrik je tim povodom porekao papi vlast nad Crkvom u Engleskoj i sebe proglasio vrhovnim poglavarom te Crkve (1534). Potom je naredio zatvaranje samostana i u korist krune sekvestrirao crkvenu imovinu. Sve koji su se oglušili na te naredbe progonio je okrutnim mjerama (na primjer pogubljenje Thomasa Morea). Nakon izopćenja definitivno je prekinuo sve odnose s Rimom. Novi prijevodi Biblije i Institution of a Christian Man (1537) postali su osnovom Anglikanske crkve. Samovolja i brutalnost Henrikova karaktera najizrazitije se iskazala u njegovu privatnom životu. Anu Boleyn optužio je za preljub i dao pogubiti (1536). Nakon smrti Jane Seymour (1537) oženio se Anom od Klevea (1540), koju je iste godine otjerao. Iduću suprugu, Katarinu Howard, dao je smaknuti (1542). Nadživjela ga je samo njegova posljednja supruga Katarina Parr. Lik i sudbina Henrika VIII. trajna su inspiracija mnogobrojnih umjetničkih djela.