Hvar

Hvar, Stari Grad

Hvar, otok

Hvar, Vrboska

Hvar, grad Hvar

Hvar, lavanda

Hvar, svjetionik kraj Sućurja
Hvar, otok u srednjodalmatinskoj otočnoj skupini, smješten između otoka Brača, Visa i Korčule te poluotoka Pelješca; 299,66 km2, 11 077 stanovnika (2011). Najdulji hrvatski otok (67,5 km), širok 10,5 km; obala je duga 254,2 km. Po koeficijentu razvedenosti od 4,14 drugi po razvedenosti otok u Jadranu (veći koeficijent razvedenosti imaju /prvo mjesto dijele/ samo Dugi otok i Pag, 4,50). Građen od trijaskih, krednih, eocenskih i pleistocenskih naslaga. Uzvisine su građene od vapnenaca i dolomita. Najviši vrh Sv. Nikola (628 m). Sredozemna klima s 500–700 mm padalina te najdužom insolacijom od čak 2700 sati godišnje. Gotovo polovinu površine zauzimaju šume i makija. Vodenih tokova nema, a izvora ima u području oko Jelse, Vrisnika i Svirča. Od 1987. otok je podmorskim vodovodom spojen s kopnom. Stanovništvo se bavi turizmom i voćarstvom te vinogradarstvom. Najveći broj naselja razvio se oko Veloga polja, ali najveća se nalaze uz obalu: → Hvar, → Stari Grad, → Jelsa. Jedan od turistički najrazvijenijih otoka; mnogobrojni hoteli, marine. Trajektne veze s kopnom (Sućuraj–Drvenik, Stari Grad–Split).
Tragovi naseljenosti otoka potječu iz starijega razdoblja mlađega kamenog doba (od ←VI. tisućljeća). Svjedočanstva o životu pretpovijesnoga čovjeka pronađena su u više špilja (Markova, Grapčeva, Badanj). Otok je zarana važna postaja na plovidbenim pravcima između dviju jadranskih obala. Kulturni ostaci iz bakrenoga doba nađeni su u Markovoj i Grapčevoj špilji. U brončano doba uporaba i širenje bronce vezuje se uz nove stanovnike koji pripadaju indoeuropskoj skupini naroda. Tragovi ilirskoga naseljavanja (kraj ←II. tisućljeća i početak ←I. tisućljeća) sačuvani su u mnogobrojnim gradinama i kamenim gomilama na uzvisinama (Purkin kuk kraj Staroga Grada, gradina ponad Jelse, Vela gomila kraj Zastražišća i dr.). Već od ←VIII. stoljeća hvarski Iliri održavaju veze s Grčkom i južnom Italijom (Pulja). Godine ←385/84. kolonisti s egejskog otoka Para osnivaju na mjestu današnjega Staroga Grada naseobinu Pharos. S kolonistima uskoro dolaze u sukob ilirski starosjedioci, ali ih je kraj Visa porazila grčka mornarica; natpis u čast te pobjede najstariji je pisani spomenik na hrvatskom tlu. Osim Pharosa, druga grčka naseobina utemeljena je kod današnjega grada Hvara. Godine ←335. otok stječu Ardijejci; nakon I. ilirskog rata Demetrije Hvaranin zauzima (←oko 230) cijeli otok Hvar. Nakon što je Demetrije došao u sukob s Rimom (←220), Rimljani su ga porazili ←219. u bitki kraj Pharosa, a grad razorili. Potkraj VII. ili početkom VIII. stoljeća otok naseljavaju Neretvani; u IX. stoljeću njihov knez Družak upravlja otokom. Bizantska (od 870) i mletačka uprava (početkom XI. stoljeća); u XI. stoljeću Hvar ulazi u sastav države hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. Tijekom idućih stoljeća nad Hvarom se smjenjuje vrhovništvo Mlečana (1145–64, 1278–1358), Bizanta (1164–80), hrvatsko-ugarskih vladara (1180–1278, 1358–90, 1393–1403, 1413), bosanskih kraljeva (1390–93), Anžuvinaca (1403–13) i Dubrovnika (1413–20). Godine 1420. Hvar ulazi u sastav mletačkih prekojadranskih posjeda (do 1797). Zahvaljujući iznimno povoljnom smještaju na trgovačkom putu za Mletke, Hvar je u XVI. stoljeću jedna od gospodarski najrazvijenijih dalmatinskih komuna. Suprotnosti između plemstva i imućnih pučana dovode početkom XVI. stoljeća do → hvarskog ustanka. Gospodarski razvoj odrazio se na urbanistički izgled grada, kulturni život i općenito visok stupanj materijalne kulture Hvarana. Godine 1571. Hvar teško stradava u napadu osmanskoga pomorskog vojskovođe Uluz-Alije, ali se ubrzo oporavlja i izgrađuje. Poslije pada Mletačke Republike dolazi pod vlast Austrije (1797–1805, 1813–1918), kratkotrajno prekinutu u vrijeme francuske uprave (1805–13). Nakon talijanske okupacije (1918–21) pripojen Jugoslaviji. U II. svjetskom ratu Rimskim sporazumom ulazi u sastav NDH; stvarnu vlast imaju talijanske okupacijske postrojbe. Nakon kapitulacije Italije (1943) sjedište je vodstva antifašističkog pokreta Dalmacije do njegova povlačenja na otok Vis (siječanj 1944). U vrijeme njemačke okupacije (siječanj – rujan 1944) više od 2800 Hvarana odlazi u zbjeg u El Shatt u Egipat.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: