 |
|
| Službeni naziv: | Republika Kiribati, Ribaberikin Kiribati (gilbertski ili kiribatski), Republic of Kiribati (engleski) |
| Površina: | 810,5 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 95 000 (117 stanovnika/km2); 48% gradsko |
| Glavni grad | Bairiki, 44 400 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 6 distrikata |
| Službeni jezik | gilbertski ili kiribatski |
| Valuta | australski dolar = 100 centa |
Kiribati, otočna država u zap. dijelu Tihog oceana Oceaniji; 30-ak otoka u trima otočnima skupinama razmještenima u o. 5 mil. km2 oceana; nema kopnenih granica, susjedne države su Nauru i Tuvalu na JZ, te morska područja oko amer. i novozelandskih posjeda u Tihom oceanu.
Prirodna obilježja
Tarawa, južni dio otoka
K. se proteže duž ekvatora u zap. dijelu Tihog oceana. Otočja zap. dijela pripadaju Mikroneziji, a ist. Polineziji. Sastoji se od 33 otoka ukupne površine 810,5 km2 koji su razmješteni u oceanskom prostranstvu veličine Europe (u užem smislu). Otoci su građeni od koralja, nekoliko ih je kompaktnih, a većina su atoli. Osim jednog, ne prelaze 5 m n.m. Na krajnjem Z je otok Banaba, prije Ocean Island (6 km2), građen od vulkanskih stijena i koralja, doseže visine od 80 m. O. 500 km istočnije nalazi se Gilbertovo otočje, skupina od 16 koraljnih atola ukupne površine 272 km2. Među njima je i Tarawa (31 km2), na kojem je Bairiki, gl. grad zemlje i na kojem živi više od pol. ukupnog st. Kiribatija. Ti se otoci nalaze z od 180. meridijana i datumske granice. (Od 1995. K. interno ne uzima u obzir datumsku granicu te na svim otocima računa isti dan.) Gotovo 1000 km i od Gilbertova otočja nalazi se otočje Phoenix, skupina od 8 atola od kojih je samo jedan naseljen, a ukupna površina im je 28 km2. Još istočnije su Ekvatorski ili Linijski otoci (engl. Line Islands). Sr. i juž. skupinu čini 5 nenaseljenih otoka i atola ukupne površine od o. 100 km2. Od sjev. skupine Ekvatorskih otoka Kiribatiju pripadaju naseljeni otoci Teraina, Tabuaeran i Kiritimati, najveći otok cijele države, jedan od najvećih atola na svijetu (363,4 km2). S obzirom na položaj uz ekvator i oceansko okruženje, prevladava trop. oceanska klima s malim dnevnim i još manjim godišnjim kolebanjima temperature. Sr. godišnja temp. o. 27 °C. Padalina ima od o. 1000 mm na juž., do o. 3000 mm na sjev. otocima, najviše od studenog do ožujka. Vegetacija je oskudna, prevladavaju gajevi kokosovih palmi. Na otocima nema tekućica, jedini izvor pitke vode je kišnica.
Stanovništvo
tradicionalni ples u selu Buota, Tarawa
Stanovnišvo Kiribatija u velikoj većini čine Polinežani, dok manjine – Mikronežani, Europljani i Kinezi – čine samo o. 1% ukupnog st. Osim gilbertskoga (kiribatskog), koji pripada australonezijskim jezicima, službeni je i engl. jezik. Gustoća naseljenosti varira od otoka do otoka. Od 33 otoka 10-ak je nenaseljenih. Najgušće je naseljen otok Tarawa, više od 1500 st./km2, najviše zbog brzo rastućeg gl. grada. Gradsko stanovnišvo čini gotovo pol. od ukupnog broja stanovnika. Bairiki ima 44 400 st. (proc. 2005) i jedino je pravo grad. naselje. Još je desetak naselja većih od 1000 st. Ostalo stanovništvo živi ugl. u malim tradic. seoskim naseljima okupljenima oko crkve i jedne zajedničke kuće. U gl. gradu uobičajene su moderne zapadnjačke zgrade. Broj st. razmjerno se brzo povećava, o. 25‰ godišnje (prosj. 1990–98), ponajviše zbog visoke rodnosti (30–31‰) i niske smrtnosti (o. 8‰). Zbog snažnih unutar. migracija većina otoka gubi stanovništvo, povećavaju se samo Tarawa i 2–3 susjedna otoka te otoci sjev. skupine Ekvatorskih otoka, što je rezultat programa planskog preseljavanja koji traje od 1989. Mnogi stanovnici rade u drugim zemljama (Nauru, Australija). Zbog eksploatacijom fosfata devastiranog okoliša na Banabi, iselio se velik broj st., znatnije na otok Rabi (pripada Fidžiju). Prevladava mlado st.: mlađi od 15 g. čine gotovo 40%, a stariji od 66 g. samo 3% ukupnog st. Medijalna dob je o. 20 g., a očekivano trajanje života 62 g. U religijskom sastavu nešto više od pol. čine katolici, o. 40% su protestanti, ima nešto bahaija i dr. Obrazovanje je organizirano u stotinjak osnovnih škola.
Gospodarstvo
K. je danas razmjerno slabo razvijena zemlja bez značajnijih prir. bogatstava. Gosp. razvoj dosta oscilira, a gl. su teškoće nedostatak obrazovane, stručne radne snage, slabe vlastite investicijske mogućnosti i nerazvijen financ. sektor, slaba infrastruktura i udaljenost od svj. tržišta. Stoga važan dodatak ostvarenom društv. proizvodu čini strana ekon. pomoć (Vel. Britanija, Japan, Australija, Novi Zeland) i doznake zaposlenih u inozemstvu. BNP po stanovniku nešto je niži od 1000 USD, a najvećim se dijelom ostvaruje u tercijarnom sektoru. Poljoprivreda je velikim dijelom samoopskrbna i njome se, zajedno s ribarstvom, bavi više od 2/3 aktivnog stanovništva. Najvažnije su kulture taro, banane, slatki krumpir, papaja, kruhovac, a uzgajaju se svinje i perad. Gl. komerc. kultura je kokos. Ribarstvo je skromno, ali sudjeluje u izvozu; značajni se prihodi ostvaruju prodajom prava ribolova drugim zemljama (Japan, Koreja i dr.), a nešto i kroz opskrbu transoceanskih brodova koji pristaju. Eksploatacija fosfata na Banabi počela je poč. XX. st., 1970-ih premašila je pola mil. t godišnje, a 1979. zalihe su iscrpljene. U nekoliko god. BNP se prepolovio. Sada je jedino važnije prir. bogatstvo sol koja se dobiva na Kiritimatiju. El. energija dobiva se iz dizelskih agregata, ali struje nemaju svi otoci. Ind. je vrlo skromna, s ciljem smanjenja ovisnosti o stranoj pomoći počinje se razvijati sred. 1990-ih, a svodi se na osnovnu preradu kokosa i kopre te ribe; tekst. ind. je u začetku. Iako zemlju posjećuje samo nekoliko tisuća turista, turizam daje znatan udio u ukupnim prihodima. S obzirom na položaj prema datumskoj granici, posebna je atrakcija dolazak na atol Millennium (ili Caroline) u juž. skupini Ekvatorskih otoka gdje se najprije dočekuje Nova godina. Vanjska trgovina je skromna, a s obzirom na strukturu gospodarstva, uvoz je puno veći od izvoza. Glavninu vrijednosti izvoza čine proizvodi od kokosovih palmi, kokosa i kopra (o. 70%), većina ostalog su riba, riblji proizvodi i alge, te nešto povrća. Najviše se izvozi u Japan, Koreju, SAD. Uvoze se različiti prehr. proizvodi (brašno, piće), strojevi i oprema, različiti industr. proizvodi, gorivo. Gl. partneri: Australija, Fidži, Japan. Za unutrašnje povezivanje na tako velike udaljenosti vrlo je važan zračni promet pa ima ukupno 17 zračnih luka, od kojih je na Tarawi međunarodna. Između pojedinih otoka održavaju se brodske veze, a dijelovi pojedinih atola povezani su nasipima.
BNP (2002): 91,2 mil. USD
Nezaposlenih (1990): 3%
Inflacija (1990–2001): 3,3%/god.
Realan rast gospodarstva (2001–02): 2,8%/god.
Uvoz (1999): 45,8 mil. USD
Izvoz (1999): 9,4 mil. USD
BNP (2002): 91,2 mil. USD
Nezaposlenih (1990): 3%
Inflacija (1990–2001): 3,3%/god.
Realan rast gospodarstva (2001–02): 2,8%/god.
Uvoz (1999): 45,8 mil. USD
Izvoz (1999): 9,4 mil. USD
Povijest
U XIV. stoljeću na otočje useljavaju Samoanci i uspostavljaju gerontokratski sustav vladavine. Španjolci ga otkrivaju u XVI. stoljeću, ali sve do početka XIX. stoljeća (kitolovci) ostaje nezapažen. Godine 1892. Velika Britanija zauzela je 16 atola u Gilbertovu otočju i 9 otoka Ellice te uspostavila protektorat. Otočje je 1916. postalo britanska kolonija Gilbert i Ellice. U II. svjetskom ratu japanska okupacija. Lokalna samouprava od 1963. Godine 1975. otoci Ellice se odcjepljuju (država → Tuvalu), a Gilbertovo otočje 1979. proglašava nezavisnom republikom pod imenom Kiribati. Član Commonwealtha. Prvi predsjednik bio je Ieremia Tabai (1983–91). Od 2003. na čelu države je Anote Tong (ponovno izabran 2007. i 2012).