Leonardo da Vinci, studija glave ratnika, London, British Museum
Leonardo da Vinci, Madona u špilji, Pariz, Louvre
Leonardo da Vinci, Posljednja večera, na zidu u refektoriju samostana Sta Maria delle Grazie, Milano
Leonardo da Vinci, talijanski slikar, graditelj, kipar, inženjer, znanstvenik i izumitelj (Vinci, kraj Empolija, 15. IV. 1452 – dvorac Cloux, kraj Amboisea, Francuska, 2. V. 1519). Školovao se u radionici → A. del Verrocchija u Firenci. Od 1482. do 1499. djelovao na dvoru vojvode Lodovica Sforze u Milanu, s prekidima naizmjenično boravio u Firenci i Milanu, od 1513. do 1516. u Rimu, a od 1517. do smrti u Francuskoj u službi kralja Franje I. Uz Michelangela, Rafaela i Tiziana, Leonardo je najpoznatiji predstavnik talijanske visoke renesanse, a kao umjetnik i znanstvenik predstavlja utjelovljenje renesansnoga čovjeka (uomo universale). U slikarskim radovima svladao je oblikovanje prostora i ljudskoga tijela (anatomski crteži, studije), domišljato se koristio perspektivnim i kompozicijskim rješenjima, a njegova čuvena sfumata, meki i prigušeni prijelazi između polusvjetla i polusjene, daju posebno ozračje slikama. Većina njegovih slika je izgubljena ili djelomično oštećena (kao monumentalna freska dramatična naboja i revolucionarnoga perspektivnog rješenja Posljednja večera, temeljito restaurirana potkraj XX. stoljeća, u refektoriju samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu, slikana 1496–97). Osim najpoznatije slike Mona Lisa (La Gioconda), još su poznate: Madona u špilji, Navještenje, Sv. Ana Samotreća, Dama s hermelinom, Sv. Ivan Krstitelj, dok kiparska djela nisu sačuvana (golema skulptura Konjanički kip Francesca Sforze sačuvana je u crtežima). Kao graditelj radio je u Milanu (Castello Sforzesco), projektirao je urbanističke osnove za idealne gradove budućnosti. Osobito su zanimljivi njegovi crteži, rukopisi i studije biljaka, životinja i ljudskoga tijela kao i mnogih pojava u prirodi te nacrti novih izuma. Izmislio je i konstrurirao mnogobrojne naprave i strojeve kojima je genijalno anticipirao mnoge kasnije zamisli i tehnička rješenja (tenk, ronilačko zvono, podmornicu, stroj za letenje). Ispitivao je pojave u optici, akustici, hidromehanici, fizici i dr., secirao je mrtvace i na temelju toga crtao točne anatomske crteže sustava i građe ljudskoga tijela. Kao umjetnik utjecao je na većinu suvremenika, od Michelangela, Giorgionea, Rafaela i Tiziana do Dürera, Baldunga i dr. Napisao je opsežno djelo o umjetnosti Traktat o slikarstvu u kojem je na osnovi svojih zapažanja o slikanju, perspektivi, boji i svjetlosti dao dragocjene pouke korisnicima toga djela.