Francisco de Miranda
Miranda, Francisco de, venezuelski revolucionar (Caracas, 28. III. 1750 – Cádiz, 14. VII. 1816). Odvjetak imućne kreolske obitelji. Pukovnik u španjolskoj vojsci, iz koje 1783. bježi u SAD gdje upoznaje vođe američke revolucije i razmišlja o oslobađanju srednjoameričkih država od španjolske vlasti. Nekoliko godina živi u Londonu tražeći potporu za svoje ideje. Sudionik Francuske revolucije 1792–97. u činu generala, dvaput optužen za veleizdaju, ali se uspio obraniti svih optužaba i vraća se u Englesku. U Londonu (1798) i potom u SAD-u (1806) djelovao na organiziranju vojne ekspedicije za oslobođenje Venezuele od španjolske vlasti i iste godine prvi put pokušao s vojnicima ući u zemlju. Godine 1810. po nagovoru → Simóna Bolívara vratio se u Venezuelu i izravno djelovao kao vođa pokreta za njezinu neovisnost; 1811. dobio diktatorske ovlasti. Godine 1812. prisiljen potpisati primirje sa španjolskim postrojbama u San Mateu, što je od ostalih vođa ustanka smatrano izdajom. Zarobljen je i izručen Španjolcima, umro u zatočeništvu. Poznat pod nadimkom El Precursor (“Prethodnik”).