moral (lat.), sustav nepisanih normi zasnovan na općenito prihvaćenim društv. vrijednostima i vrednovanjima između dobra i zla. M. obuhvaća pitanja ljudskog ponašanja i djelovanja na temelju tzv. viših, npr. nekoristoljubivih motiva i načela, te se, u pravilu, ne može obuhvatiti zakonima, iako mu zakoni ne smiju protusloviti. Tako se može djelovati u skladu sa zakonom, a da se još uvijek ne djeluje i u skladu s moralom. Stoga se i razlikuju zakonske sankcije koje se ograničavaju na javno djelovanje, od moralnih, koje mogu biti i strože, budući da obuhvaćaju individualne namjere s procjenama, tj. odobravanjem ili pokudom uže zajednice, obitelji ili prijatelja, te u ekstremnijim slučajevima mogu voditi i izopćenju pojedinca iz takve zajednice. M. je unutarnjim motivima zasnovan čin koji proizlazi iz čovjekove slobode i volje da se čini dobro a ne zlo, postupa pravedno a ne nepravedno, pomaže bližnjemu, štiti slabijeg i sl., tj. moralno je djelovanje ono kada maksima djelovanja nekog pojedinca može biti i univerzalno prihvaćena maksima (I. Kant). U filozofiji se ističe autonoman karakter morala i apsolutno važenje moralnih normi, nasuprot moralnom relativizmu, koji proistječe bilo iz puke prilagodbe individualnog ponašanja pravilima neke zajednice, strahu od njezinih sankcija i sl., te se s njima i mijenja. Također, premda vjerske vrijednosti uključuju i moralna načela, a po nekima ih i utemeljuju, kao čin individualne slobode m. je neovisan o svakoj pojedinoj vjerskoj ili svjetonazorskoj orijentaciji. → etika