mitologija

mitologija (grč.), učenje o mitu i mitovima (također mitologika, mitografija); sustav mitova u određenoj društv. (plemenskoj, narodnoj, kulturnoj i dr.) zajednici te prikazivanje ili stvaranje takva cjelovitog sustava od pojedinačnih mitova. Tako npr. grč., rim., ili indo-arijska m. nastaju postupno povezivanjem posebnih mitova o božanstvima i demonima u više ili manje jedinstven sustav nebesnika i njima podređenih manjih božanstava. Takvu funkciju najprije ispunjava epsko pjesništvo (Gilgameš, Ilijada, Mahābhārata i dr.). Velike civilizacijske promjene praćene su, po nekima i uvjetovane, promjenama u mitol. poretku. U ranim m. najprije su gl. ženska božanstva (razne verzije božice majke); s nadiranjem patrijarhalnih ratničkih naroda stvara se novi mitološki panteon na čelu s muškim božanstvom, najčešće vladaocem neba i munje (grč. Zeus, rim. Jupiter, vedski Indra), gl. žensko božanstvo postaje njegova supruga (Hera, Junona, Sachi), ostali bogovi i božice njihovi su srodnici ili djeca. Slična mitol. struktura pokazuje prastaru povezanost čak i između veoma udaljenih etničkih skupina, posebno jezično srodnih, npr. indoeur., uralo-altajskih, ili semitskih naroda. Drugačija linija uvjetovanosti mitol. predodžbi vezana je uz društv. tip zajednice (npr. nomadsko-stočarske ili sjedilačko-poljoprivredne m.). U razvitku pojedinih m. ogledaju se i interesi pojedinih soc. slojeva istog društva; tako npr. starijeg arijskog Indru poslije potiskuje hinduski Śiva, što odgovara promjenama važnosti kaste ratnika u odnosu na kastu svećenika. U slav. i indoeur. m. u Hrvata vrhovni bog Perun također je ratnik i gromovnik, prebiva s božicom Mokoš u dvoru na krošnji duba, sa Suncem i Mjesecom, te se, kao i Indra, bori sa zlim bogom (Veles) koji se skriva u dubu i posvuda drugdje, ubija ga kao zmaja, otima blago i oslobađa vode. U poljodjelskom mitol. aspektu sin mu je Jarilo, kuda hodi, polje rodi, i čiji žar (jar) za sestru Moranu obnavlja sav život. Javlja se i u liku konja, u čemu je izražen prastari indoeur. motiv konjske žrtve. Pojavom velikih vjerskih i filoz. reformatora (Zaratustra, Buda, Mojsije, Sokrat, Krist) pojam m. počinje se jasnije razlikovati od pojma religije, pa monoteistički Jahve, kao i panteistički Buda, izražavaju složeniji i zahtjevniji odnos prema Bogu i vjerovanju. Božanstvo prestaje biti samo bezmjerno uvećan primjer ljudske moći, te postaje transcendencija do koje se dopire vjerom, koja obuhvaća i novo shvaćanje istine svijeta, duhovno i moralno utemeljenje samog čovjeka i njegova smisla. → mit