modus (latinski: način, mjera, oblik) 1. filoz Način na koji nešto biva. Kod Aristotela ono što određuje bit stvari, kod Descartesa svojstvo ili atribut supstancije, kod Spinoze individualno i ograničeno očitovanje, to jest stanje supstancije. 2. U logici, u kategoričkom silogizmu vrste zaključivanja koje nastaju kombiniranjem različitih premisa; tako postoje 4 figure kategoričkoga silogizma s 19 valjanih kombinacija, to jest modusa zaključivanja. U hipotetičkom silogizmu: modus ponens, kada se tvrdnjom uvjeta nekog suda tvrdi i o posljedici; modus tolens, kada se nijekanjem posljedice niječe i uvjet suda. 3. U pravu, nalog, uzgredna odredba kojom se stjecatelju nameće dužnost da nešto dade ili učini davatelju ili trećoj osobi. Primjenjuje se često kod darovnih ugovora, donatio sub modo, ili kod oporuke. Modus adquirendi, način stjecanja, pravni posao kojim se stječe vlasništvo ili neko drugo pravo; modus donationis, način darovanja; modus operandi, način djelovanja, način izvršenja kaznenoga djela; modus procedendi, način postupanja; modus servitutis, nalog uz služnost; modus translationis, način prenošenja prava; modus vivendi, međusobna trpeljivost, sporazum o uvjetima međusobnih odnosa. 4. U glazbi izraz višestrukog značenja. a. U glazbenoj teoriji antike naziv za napjev (melodiju), vrstu mjere, ritam i pravilo o izvođenju nekoga napjeva. U srednjem vijeku naziv ljestvičnoga niza tonova bez posebnog obilježja. Od IX/X. stoljeća sve se češće rabi u značenju način, umjesto dotadašnjeg tonusa, a u XVIII. stoljeću još oznake za dur i mol. b. U srednjem vijeku naziv za intervale, najprije njih 9, a poslije još 3. c. U razdoblju ars antiquae naziv za 6 temeljnih ritamskih obrazaca (→ modalna notacija). d. U vrijeme ars novae naziv za menzuru, odnosno za brojčane odnose između notnih vrijednosti (maxima-longa-brevis-semibrevis). e. U dodekafoniji naziv za 4 glavne mogućnosti serije (izvorni oblik, inverzija, retrogradno, inverzija retrogradnog oblika). f. U komparativnoj muzikologiji naziv za ljestvice nekih tradicijskih glazbi istočnih zemalja (javansko/balijski pelog i slendro, indijska raga, arapski maqam). g. U glazbi XX. stoljeća naziv svih vrsta ljestvične sustavnosti izvan dursko-molskih tonaliteta i dodekafonije.