 |
|
| Službeni naziv: | Kraljevina Norveška, Kongeriket Norge |
| Površina: | 323 759 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2013): 5 051 275 (15,2 stanovnika/km2); 76% gradsko |
| Glavni grad | Oslo, 925 242 stanovnika (2012) |
| Upravna podjela | 19 provincija (fylker) |
| Službeni jezik | norveški |
| Valuta | norveška kruna (NOK) = 100 örea |
Norveška, država u sjevernoj Europi, graniči sa Švedskom na jugoistoku i istoku, Finskom na sjeveru i Rusijom na krajnjem sjeveroistoku; izlazi na Barentsovo more na sjeveru, Norveško more na zapadu i Sjeverno more na jugozapadu, na dijelove Atlantskog oceana; pripadaju joj otočje Svalbard, oko 650 km sjeverno od kopna, i Jan Mayen u Grenlandskome moru, oko 1000 km sjeverozapadno od kopna; ima 21 925 km morske obale.
Prirodna obilježja
Stavanger
Vigelandspark, Oslo
Trondheim, tipične kuće
Oslo, gradska vijećnica
N. je izrazito planinska zemlja (prosječna visina iznad 450 m), a nalazi se na zap. dijelu Skandinavskog poluotoka. Na krajnjem SI (Finnmarksvidda) i JI zemlje na površini se nalaze dijelovi Baltičkoga štita građeni od prekambrijskih gnajsa, granita i kristaliničnih škriljevaca. Glavninu područja zauzima gromadno Skandinavsko gorje, građeno od paleozojskih stijena uzdignutih tijekom kaledonske orogeneze, poslije snažno transformiranih, razlomljenih i raščlanjenih. Gorje se pruža dužinom cijelog poluotoka u smjeru JZ–SI u duljini od o. 1700 km. U reljefu prevladavaju prostrani visoki ravnjaci (fjell, vidda) raščlanjeni dubokim dolinama. Najprostranije je takvo područje ravnjak Hardanger visok o. 900 m u juž. dijelu zemlje koji zauzima gotovo 12 000 km2. Iznad ravnjaka uzdižu se planinski vrhovi koji najveće visine dosežu u juž. dijelu zemlje (Galdhøpiggen, 2469 m), dok su na S niži od 2000 m. Za današnji reljef od ključnog je značenja golemi ledeni pokrov čije je središte tijekom pleistocena bilo iznad Skandinavije. Pokreti leda (od središta prema rubovima) oblikovali su prostrane zaravni i jezerske zavale, a ledenjaci izdubili i proširili nekadašnje riječne doline. Otapanjem ledenog pokrova i uzdizanjem razine svj. mora, dijelovi ledenjačkih dolina potopljeni su, a u njima su nastali fjordovi, uski duboki zaljevi strmih strana, duboko uvučeni u kopno. Cijela je norv. obala izrazito razvedena (obala je dulja od polovice ekvatora) s mnogobrojnim fjordovima, od kojih su mnogi dugi desetke km, a najduži je poznati Sognefjord, dug 204 km, dubok 1308 m. Na kopnenim završecima fjordova, oko rijeka koje u njih utječu, nalaze se za naseljavanje i poljoprivredu pogodna ravničarska područja, najprostranija su oko Trondheimfjorda u središnjem i Oslofjorda u juž. dijelu zemlje. Ispred zap. i sjeverozap. obale nalazi se o. 150 000 malih stjenovitih otoka (skjär) koji štite zaljeve od utjecaja morskih valova. Nakon otapanja leda skandinavsko se kopno, oslobođeno goleme mase koja ga je “utisnula” u Zemljin plašt, počelo postupno uzdizati i taj proces traje i danas. Ostaci nekadašnjega ledenog pokrova nalaze se u višim planinskim predjelima (na S iznad 1000, a na J iznad 1300 m n.m.), među ostalim tu je i Jostedalsbreen, s gotovo 500 km2 najprostraniji ledenjak na kontinentskom dijelu Europe. Zahvaljujući toploj Golfskoj struji, klima N. znatno je povoljnija od drugih područja svijeta na sličnim geogr. širinama. Ipak, znatne su razlike priobalja i planinske unutrašnjosti, a zbog izduženosti i između juž. i sjev. krajeva. U priobalju je sr. siječanjska temp. između -4 °C na S i 2 °C na J, a sr. srpanjska između 10 °C na S i 17 °C na J. U unutrašnjosti ljeta su i nešto toplija, a zime hladnije za 10–15 °C. Oborina ima cijele godine (najviše zimi), a kreću se od 600 do 800 mm na SI, ist. padinama gorja i unutrašnjim dijelovima fjordova do više od 3000 mm na padinama Skandinavskoga gorja izloženima zap. vjetrovima. Snijeg se u unutrašnjosti zadržava 3 mj. na J, 7–9 mj. na S, a u priobalju se ugl. odmah otopi. Zbog Golfske struje more se ne zaleđuje. Na krajnjem J prir. vegetacija su listopadne i miješane šume koje prema većim visinama i prema S prelaze u crnogorične. Šume pokrivaju 27% površine. U višim planinskim područjima i na S prevladavaju rudine s patuljastim drvećem (breza i dr.) te tundra, a prostrana stjenovita područja su gola, bez tla i vegetacije. Riječna mreža je gusta, prevladavaju kratke, ali brze i vodom bogate rijeke velikog hidroenergetskog potencijala. Rijeka Glomma (ili Glåma), 598 km, odvodnjava područje od 42 000 km 2 i najdulja je na cijelom Skandinavskom poluotoku. Ulijeva se u Oslofjord (prolaz Skagerrak), važna je za HE, plovidbu i splavarenje drva. Ostale veće rijeke su Numedalslâgen na J, te Alta i Tana na S koje se ulijevaju u Barentsovo more. Jezera pokrivaju gotovo 5% teritorija. Površinom najveća su Mjøsa (368 km2) i Røssvatnet (210 km2), a Hornindalsvatnet je s 514 m najdublje eur. jezero.
Stanovništvo
drvena crkva, Borgund, XII. st.
S približno 4,5 mil. st. N. je, nakon Islanda, najrjeđe naseljena eur. zemlja. Po sastavu st. je vrlo homogeno, više od 95% čine Norvežani, narod iz germ. skupine. Na S živi nešto autohtonih Finaca (Kväni) te o. 40 000 Laponaca (Lapi, ili kako sebe nazivaju, Sami), prastanovnika N. Etnička, jezična i kult. posebnost priznaje im se od 1965, prije toga bili su diskriminirani. Gotovo u potpunosti su napustili tradic. polunomadski način života vezan uz uzgoj sobova. Među strancima najviše ima Šveđana, Danaca, Bošnjaka i Britanaca. Služb. jezik je norveški koji ima dva služb. knjiž. oblika, bokmål (prevladava na JI) i nynorsk (u planinskoj unutrašnjosti i u zap. priobalju), a na S samski. Većina st. živi u priobalju (3/4 u zoni do 15 km od obale), najgušće je naseljen JI oko Oslofjorda gdje na 3,5% teritorija živi 1/3 st., a gustoća je 10 puta veća od prosjeka zemlje. Ostala gušće naseljena područja su na JZ i oko Trondheimfjorda. Na krajnjem S živi manje od 2 st./km2. U gradovima živi 3/4 st. Oslo s 925 242 stanovnika. veličinom znatno odskače. Ostali veći gradovi: Bergen (238 098 stanovnika), Stavanger-Sandnes (201 353), Trondheim (167 598), Fredrikstad-Sarpsborg (105 545), Drammen (101 995) i dr. Najvažniji grad na S je Tromsø (52 000). Promjena broja st. je spora, o. 5‰ god. (prosj. 1980–2002). Stopa rodnosti već je dugo niska, iznosi 12–13‰, a smrtnost je zbog nepovoljne dobne strukture st. razmjerno visoka, 9–10‰. Mlađih od 15 g. je o. 20%, a starijih od 65 g. o. 15% ukupnog broja st. Medijalna starost je 38 g., a očekivano trajanje života 79 g., među najvišima u svijetu. Norv. crkva (evangeličko-luteranska) je po ustavu službena, a pripada joj više od 85% st. Manjinu čine katolici, druge protest. konfesije i muslimani. Obrazovna struktura je izvrsna, nepismenog st. gotovo nema. Obvezno obrazovanje traje 11 g. (8 g. osnovne i 3 g. sr. škole) i besplatno je. Najstarije sveučilište je u Oslu, osn. 1811.
Gospodarstvo
Lustrafjord
ribarska luka Hamnøy
Preikestolen, pogled na Lysefjord
ledenjak Jostedalsbreen
Usprkos položaju na periferiji Europe, N. je visokorazvijena zemlja sa standardom i BNP-om po stanovniku među najvišima u svijetu. U liberalnom, tržišno orijentiranom gospodarstvu država kontrolira (barem djelomično) ključne sektore kao što su poslovi s naftom, koji čine oslonac današnjega gospodarstva. Intenzivna eksploatacija nafte počela je 1970-ih, ali i dotad je N. bila visokorazvijena zemlja. Ribarstvo i prerada ribe, brodogradnja i pomorstvo, drvna ind., ind. papira i celuloze, kovinska ind., posebice grane koje su energetski visokozahtjevne (aluminij i drugi obojeni metali) bile su djelatnosti koje su donosile visok dohodak i po kojima je N. bila poznata u svijetu. Visoki prihodi od nafte i plina stvorili su investicijske mogućnosti, omogućili još brži rast gospodarstva i porast osobnog i javnog standarda te nastanak soc. države blagostanja. Stoga ne čudi što su građani N. već dvaput na referendumu odbili priključenje EU-u. Poljoprivreda ima vrlo skromne mogućnosti, obradivo je manje od 3% površine, država je znatno subvencionira. Najvažnija je grana stočarstvo (mliječno i mesno govedarstvo, ovčarstvo), pa se dosta uzgaja krmno bilje, zob, ječam, raž, krumpir, uljana repica. Razvijen je uzgoj krznaša, na S i sobova. Ribarstvo nema značenje kao nekad, ali N. je još među 10-ak vodećih zemalja. Sve je važnija akvakultura (losos, pastrve). Šumarstvo je razvijeno, uzgoj šuma povezan je s ind. celuloze i papira, ali drvo se i uvozi. Najvažnije prir. bogatstvo su nafta (7. u svijetu po proizvodnji, 3. izvoznik) i plin (6. po proizvodnji, 4. izvoznik). Osim nalazišta u Sjev. moru, pretpostavlja se da nafte i plina ima i u Barentsovu moru, ali još se pregovara s Rusijom oko razgraničenja. Od ostalih ruda najvažnija su nalazišta željeza, bakra i titana. Gotovo sva električna energija proizvodi se u hidroelektranama, potencijal još nije u cijelosti iskorišten. Iako je po stanovniku među najvećim potrošačima el. energije, proizvodnja struje veća je od potreba pa se izvozi. Ind. je tehnološki visoko razvijena. Osim različite kovinske ind. na temelju domaćih ili uvoznih sirovina (po proizvodnji aluminija 6. u svijetu), značajna je bazna kemijska (umjetna gnojiva, kiseline, lužine) i petrokem. ind., drvna, ind. papira, strojarska, prehr. i dr., često u obliku malih pogona. Umjesto tradic. brodogradnje razvila se proizvodnja platformi i druge opreme za eksploataciju nafte. Turizam je važna grana gospodarstva, zemlju godišnje posjeti o. 3 mil. stranih turista. N. je snažno integrirana u ekon. sustav Zap. Europe jer je dijelom tzv. Eur. ekon. prostora, koji čine EU i EFTA (N. je osnivač i član ove potonje, unutar koje se odvija slobodna cirkulacija ljudi, robe i kapitala). Vanj. trgovina iznimno je važan sektor gospodarstva. Vanjskotrgovinska bilanca trajno je pozitivna, a visina dosta ovisi o cijeni nafte koja je među gl. izvoznim proizvodima, zajedno s derivatima i plinom daje više od 50% vrijednosti izvoza. Izvoze se još strojevi i oprema, kovine, kem. i prehr. proizvodi, najviše u Vel. Britaniju, Njemačku, Nizozemsku, Francusku, SAD i Švedsku. Uvoze se strojevi, vozila, kem., kovinski i prehr., te različiti industr. proizvodi, najviše iz Švedske, Njemačke, Danske i Vel. Britanije. Prom. mreža najbolje je razvijena na JI. Povezivanje otežava planinska unutrašnjost koja je zimi teško prohodna, pa je za povezivanje Osla i Bergena 1992. izgrađen 24,5 km dug tunel, najduži svj. cestovni tunel. Dužobalno povezivanje na Z zemlje omogućeno je uključivanjem trajektnog prometa kojim se vozila prevoze preko fjordova. Glavno čvorište željezničke mreže jest Oslo. Prema S pruga je izgrađena do luke Bodø, a još sjevernija luka Narvik povezana je sa Švedskom i služi za izvoz željezne rude. Pom. promet vrlo je razvijen, norv. je flota, ne računajući zemlje “jeftinih zastava”, među najvećima u svijetu. Glavne su luke Oslo, Bergen, Stavanger, Kristiansand i Trondheim. Prve tri imaju međunarodne aerodrome.
BNP (2003): 198,0 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003): poljoprivreda 1,5%, industrija 37,5%, usluge 61%
Udio zaposlenih po sektorima (2003): poljoprivreda 3,7%, industrija 21,4%, usluge 74,9%
Nezaposlenih (2004): 4,4%
Inflacija (prosjek 1990–2001): 3,2%; (2004: 0,6%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 3,6% (2003: 0,4%)
Uvoz (2003): 49,77 mlrd. USD
Izvoz (2003): 84,68 mlrd. USD
BNP (2003): 198,0 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003): poljoprivreda 1,5%, industrija 37,5%, usluge 61%
Udio zaposlenih po sektorima (2003): poljoprivreda 3,7%, industrija 21,4%, usluge 74,9%
Nezaposlenih (2004): 4,4%
Inflacija (prosjek 1990–2001): 3,2%; (2004: 0,6%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 3,6% (2003: 0,4%)
Uvoz (2003): 49,77 mlrd. USD
Izvoz (2003): 84,68 mlrd. USD
Povijest
vikinški brod
E. Werenskiold, portret Henrika Ibsena
Tragovi ljudskih naselja na području Norveške datiraju se u više tisućljeća pr. Kr. U pretpovijesno doba ovdje se nalaze naselja germanskih plemena iz Danske i Švedske; starosjedioci i germanski useljenici postupno se stapaju i početkom nove ere već tvore jedan narod. Prostor koji naseljavaju mnogobrojna plemena podijeljen je na područja (fylker). Na čelu svakog plemena je vođa (jarl), koji vlada uz pomoć plemenske skupštine. Više plemena tvorilo je plemenski savez koji je svoja pitanja rješavao na zajedničkoj skupštini (thing). Na čelu većih plemenskih saveza (rike) nalazio se kralj (konung), biran na skupštini iz redova odličnijih plemenskih poglavara. Nakon višedesetljetnih sukoba između vojnih i plemenskih glavara za vlast, → Harald I. Hårfager je nakon pobjede kraj Hafrsfjorda (potkraj IX. stoljeća) sjedinio pod svojom vlašću cijelu zemlju do Trondheima. Haraldov potomak kralj → Olav I. Tryggvason, došavši iz Engleske 995, započeo je provoditi proces kristijanizacije zemlje. Njegovo je djelo nastavio → Olav II. Haraldsson, svetac zaštitnik Norveške. Godine 1028. danski kralj → Knut I. Veliki osvaja Norvešku i pod danskom vlašću ostala je do 1035, kada je za norveškoga kralja izabran Olavov sin Magnus (1035–47), koji je 1042. postao i kraljem Danske. Naslijedio ga je polubrat → Harald III. Hårdråde (1047–66); njegov je unuk Magnus Barfot osvojio Orkneyske otoke i Hebride. U vrijeme Magnusova sina Sigurda Jorsalafara (1103–30) Norveška dostiže vrhunac svoje moći, ali već nakon njegove smrti započinju unutarnje krize i borba za vlast. U drugoj polovini XII. stoljeća jača pokret birkenbeinera (“brezonogih”) u kojem se sjedinjuje niže plemstvo i seljaštvo protiv baglara, pripadnika svjetovne i crkvene aristokracije. Pobjedom birkenbeinera na norveško prijestolje dolazi njihov prvak Sverre (1177–1202). Njegovi su potomci proširili norveške stečevine na Grenland (1261) i Island (1262). Godine 1319. Norveška i Švedska sklapaju personalnu uniju; prošvedska usmjerenost kralja Magnusa VII. (1319–55) dovela je do unutarnjih pobuna te je Magnus bio primoran ustupiti prijestolje sinu → Haakonu VI. (1355–80). Nakon smrti Haakonova sina Olava (1387), njegova je majka → Margareta I. Velika, kći danskoga kralja → Valdemara IV., postala vladaricom Danske i Norveške, a 1389. i Švedske. Pod njezinom upravom (1387–1412) sklopljen je u Kalmaru 1397. politički savez triju zemalja, a za kralja je izabran Margaretin nećak Erik (1412–39). Prevlast u → Kalmarskoj uniji imali su Danci, čiji su namjesnici samovoljno upravljali Norveškom. U vrijeme kralja Kristijana III. (1534–59) N. gubi svaku samostalnost te Danci njome vladaju kao svojom provincijom. Od 1537. širi se, ponajprije pod dan. utjecajem, pokret reformacije, a danski se uvodi kao služb. jezik. Tijekom XVII. i XVIII. st. N. je uvučena u ratove Danske; 1716. i 1718. nalazi se pod privremenom šved. okupacijom. God. 1814. Danska je bila prisiljena odreći se Norveške (→ Kielski mir), koja je pripala Švedskoj; iste godine norveški predstavnici na skupštini u Eidsvollu proglašavaju Norvešku neovisnom konstitucionalnom monarhijom. Ugovorom u Mossu (1814) razriješena su prijeporna pitanja sa Švedskom (priznata je norveška neovisnost), s kojom je Norveška ostala u personalnoj uniji. Švedsko upletanje u unutarnju politiku Norveške nastavlja se tijekom cijeloga XIX. stoljeća, a kad je kralj → Oskar II. odbio sankcionirati zakonski prijedlog Norveškoga parlamenta (Storting) o postavljanju posebnih norveških konzularnih predstavnika u inozemstvu, Storting ga je svrgnuo i proglasio raskid unije sa Švedskom. Za novoga kralja izabran je princ Carl (zet engleskoga kralja Eduarda VIII.) pod imenom → Haakon VII. Tijekom I. svjetskoga rata Norveška je neutralna. Na unutarnjoj političkoj sceni na vlasti se smjenjuju konzervativna i liberalna stranka, a 1935. vladu osniva Norveška radnička stranka (DNA). Godine 1940. neutralnu Norvešku napale su postrojbe nacističke Njemačke; snažniji otpor onemogućavala je peta kolona → Vidkuna Quislinga, koji je ustrojio marionetsku vladu. Intervencija britanskih i francuskih pomorskih, zračnih i kopnenih snaga dovela je do snažnih borbi na području Narvika, Namsosa i Åndalsnesa. Nakon savezničkoga povlačenja Norveška je u svibnju 1940. bila prisiljena na kapitulaciju, a vlada se povukla u Veliku Britaniju. Pod njemačkom okupacijom Norveška je ostala do kraja rata, a njezinim su se lukama Nijemci služili kao uporištima za napade podmornica na konvoje koji su Sjevernim morem plovili prema lukama SSSR-a. Tijekom rata u Norveškoj je djelovao i snažan pokret otpora. Nakon kapitulacije Njemačke u svibnju 1945. u Norveškoj je ustrojena privremena koalicijska vlada na čelu s prvakom DNA → Einarom Gerhardsenom; ta socijaldemokratska stranka otada će dominirati u političkom životu Norveške (2011. preimenovana u Radničku stranku). Godine 1949. Norveška je među osnivačima Sjevernoatlantskoga saveza (NATO); od 1951. povezana je s drugim nordijskim državama u Nordijskom vijeću. Godine 1957. kralja Haakona VII. naslijedio je → Olav V., a nakon njegove smrti 1991. → Harald V. Godine 2005. premijerom postaje predsjednik DNA Jens Stoltenberg (ponovno izabran 2009). Na parlamentarnim izborima u rujnu 2013. pobijedila je Konzervativna stranka desnoga centra Høyre koju vodi Erna Solberg.