optimizam (lat. preko franc.), općenito, životni stav ili sklonost da se u svim događajima pronalazi dobra strana i da se vjeruje u dobar ishod stvari; suprotno → pesimizam. U filozofiji, učenje po kojem u biti svijeta i pojava, u prir. i pov. zbilji, postoji određujući dobar uzrok. Shvaćanje po kojem je čovjekov život vođen načelom dobra, da dobro prevladava nad zlom. Prisutan u raznih filozofa (npr. Sokrat, Platon, Plotin, Nikola Kuzanski, E. Dühring), a osobito u Leibniza, koji o. u svojoj Teodiceji temelji na učenju o prestabiliranoj harmoniji svega što postoji, da je Bog, najveće dobro, stvorio najbolji mogući svijet (čemu se narugao Voltaire u romanu Candide ili optimizam). O. je prisutan i u Hegelovoj metafizici povijesti ostvarenja uma.