Karađorđević, Petar I., srpski kralj (Beograd, 11. VII. 1844 – Beograd, 16. VIII. 1921). Sin kneza → Aleksandra Karađorđevića i unuk → Karađorđa. Školovao se u Beogradu i u Francuskoj, gdje je 1867. završio višu vojnu školu. U francuskim postrojbama sudjelovao u Francusko-pruskom ratu, a tijekom ustanka u Bosni i Hercegovini (1875–78) četovao (1875–76) u Bosanskoj krajini pod imenom Petar Mrkonjić. Oženio se kćerju crnogorskoga kneza i neko vrijeme živio na Cetinju; 1903, nakon ubojstva kralja → Aleksandra Obrenovića, izabran za kralja Srbije. Nastojao djelovati na gospodarskom i kulturnom napretku Srbije. Postupno dospio pod sve veći utjecaj promicatelja velikosrpske ekspanzionističke politike → Nikole Pašića. Za njegove vladavine Srbija je sudjelovala u balkanskim ratovima (1912–13). Godine 1914. prenio kraljevske ovlasti na prijestolonasljednika Aleksandra (→ Aleksandar I. Karađorđević). Tijekom I. svjetskog rata, pred austrijskim napredovanjima, preko Albanije prešao na Krf (1915), a zatim do 1919. živio u inozemstvu.