pozitivizam (njem.), općenito, empiričko shvaćanje po kojem sadržaj ljudske spoznaje može biti samo ono što se iskustveno doživi. Kao filozofski smjer nastao u Francuskoj u prvoj polovini XIX. stoljeća. Uveo ga je → Saint-Simon, a prihvatio i razvio → A. Comte. Označava “znanstveno” stanje ljudskoga znanja, nasuprot dvaju prethodnih: “teološkoga” i “metafizičkoga”. Nijekanje bilo kakve spoznaje koja ne proizlazi iz činjenica i odnosa između pojava (zakona). Glavni predstavnici: J. S. Mill, H. Spencer, R. Avenarius i E. Mach. Nov zamah pozitivizam doživljava u 1930-ima, osobito u okviru → Bečkoga kruga (M. Schlick, O. Neurath, L. Wittgenstein, R. Carnap i dr.) pod nazivom → novopozitivizam. Razlikuje se po tome što u logici i matematici priznaje apriornu spoznaju i precizira zadaće za filozofiju, koja bi trebala biti logička analiza znanstvenoga jezika promatranja.