Svetozar Pribićević
Pribićević, Svetozar, hrvatski političar (Hrvatska Kostajnica, 26. X. 1875 – Prag, 15. IX. 1936). U Zagrebu studirao matematiku i fiziku, profesor na učiteljskim školama u Pakracu i Karlovcu. Prvak srpskih predstavnika u političkom pokretu Ujedinjene hrvatsko-srpske omladine uoči raspada Austro-Ugarske; 1902. glavni urednik glasila Srpske samostalne stranke Novoga Srbobrana, 1906. član Hrvatsko-srpske koalicije (od 1909. njezin predsjednik), koja je ušla u Narodno vijeće SHS. Gorljiv pobornik što tješnjeg državno-političkog povezivanja Hrvatske sa Srbijom. Godine 1918. (1. XII.) s izaslanstvom Narodnoga vijeća potpisao s regentom Aleksandrom akt o ujedinjenju u novouspostavljenu Kraljevinu SHS u kojoj je obnašao dužnost ministra unutarnjih poslova (1918–20) i ministra prosvjete (1920–22. i 1924–25). Godine 1919. osnovao Demokratsku stranku na unitarističkim načelima. Nakon unutarstranačkih prijepora utemeljio Samostalnu demokratsku stranku (SDS), koja se isprva gorljivo protivila politici → Stjepana Radića. Godine 1925. prelazi u oporbu, a 1927. spaja svoju stranku s → Hrvatskom seljačkom strankom (HSS) u Seljačko-demokratsku koaliciju radi političke borbe protiv otvorenoga srpskog hegemonizma. Poslije uvođenja → Šestosiječanjske diktature (1929) uhićen, 1931. dopušten mu je odlazak u Prag, gdje i umire. Autor političke studije Diktatura kralja Aleksandra (1933).