Slavonija

Slavonija, Papuk

Slavonija, Kopački rit

Slavonija, Brodsko Vinogorje
Slavonija, regija u istočnom dijelu Hrvatske, između Save na jugu i Drave na sjeveru (hrvatsko međurječje), odnosno rijeke Ilove na zapadu, Dunava na istoku te Vuke i Bosuta na jugoistoku. Zajedno s Baranjom i zapadnim Srijemom dio je geografske regije Istočne Hrvatske. Istočne dijelove Slavonije uglavnom prekrivaju ravnice i lesne zaravni, a središnje i zapadne gore i pobrđa (Papuk, Krndija, Psunj, Požeška i Ravna gora, Dilj). Razvijena poljoprivreda; uzgoj žitarica, industrijskoga bilja, vinove loze, voća; govedarstvo, svinjogojstvo. Prehrambena, drvna (hrastove šume) i druga industrija. Veći gradovi: → Osijek, → Slavonski Brod, → Vinkovci, → Đakovo, → Požega, → Našice, → Nova Gradiška, → Slatina, → Daruvar. Ime Slavonija upotrebljavalo se u ranome srednjem vijeku za mnogo šire područje od današnje sjeveroistočne Hrvatske. Tijekom XII. st. često se rabilo i za cijelu Hrvatsku. Područje na kojem se iskristalizirala srednjovjekovna kraljevina Slavonija bilo je, zbog svojih povoljnih geografskih preduvjeta, gusto naseljeno od prapovijesti. Tijekom razdoblja rimske vlasti pripadala je provinciji Panoniji, koja je obuhvaćala prostor između Dunava na sjeveru i istoku, provincije Dalmacije na jugu i Norika na zapadu. Podjelom Carstva 395. pripala je Zapadnom Rimskom Carstvu. Tijekom seobe naroda došla je pod vlast različitih osvajača (Huna, Ostrogota, Gepida i Langobarda, Avara). Nakon propasti Avarskoga kaganata bila je pod vlašću Franaka, koji su na to prostoru organizirali vazalnu kneževinu Donju Panoniju. Nakon neuspješnoga pokušaja stjecanja neovisnosti ustankom kneza Ljudevita Posavskog (819–822), nad prostorom Panonije smjenjuje se vlast Franaka i Bugara. Mađarskim osvajanjem Karpatske kotline završava samostalni razvoj Donje Panonije i sužava se slavonsko govorno područje na južni dio. Tijekom X. st. Slavonija je bila poprište sukoba između hrvatskih kraljeva i Mađara. Tijekom XI. st., kad se počeo upotrebljavati naziv Slavonija, u njoj se uspostavlja herceštvo pobočne loze Trpimirovića, od kojih je najpoznatiji bio Zvonimir, poslije hrvatski kralj. Daljnji poticaj kulturnom razvoju Slavonije dalo je osnivanje Zagrebačke biskupije potkraj XI. st. Slavonsko herceštvo obnavlja se potkraj XII. st., u njegov sastav ulazi i područje sve do mora, a na položaj hercega postavljaju se članovi kraljevske obitelji. U doba vladavine hercega Kolomana, mlađega brata Bele IV., Slavonija se prvi put spominje kao kraljevstvo (1235). U razdoblju vladavine posljednjih Arpadovića i prijestolnih borbi Slavonija se sve više profilirala kao posebna upravna i teritorijalna jedinica s vlastitim elementima državnosti (uprava posebnoga bana, začetci uspostave staleških ustanova: sabora, županije i sl.), a u njoj jačaju moćne velikaške obitelji Babonića, Gisingovaca i Pektara koje igraju značajnu ulogu u prijestolnim borbama između napuljskih Anžuvinaca i drugih pretendenata na krunu. Nakon ponovne uspostave čvrste kraljevske vlasti, Slavonija se tijekom XIV. st. i dalje razvijala kao zasebna jedinica, ali se usporedno i približavala Hrvatskoj. Od 1476. titule hrvatskoga i slavonskoga bana povezuju se u jednu, a tijekom XV. i XVI. st. došlo je i do formalnoga ujedinjenja hrvatskoga i slavonskoga sabora. Prodorom Osmanlija situacija se promijenila tako što su se na dijelu nezaposjednutoga područja osnivale vojne krajine (slavonska sa središtem u Varaždinu, i hrvatska sa sjedištem u Karlovcu), dok je ostatak zemlje ostao pod neposrednom upravom hrvatskoga bana. Spomenuti procesi unifikacije dovode i do pomaka imena Hrvatske i Slavonije te se Slavonijom zapravo sve više počinju nazivati samo ona područja koja su zaposjedali Osmanlije, dok područja srednjovjekovne Slavonije na zapadu od njih uglavnom preuzimaju ime Hrvatske. Takvo je stanje potvrđeno i nakon oslobođenja istoga područja u Velikome bečkom ratu, kada se na području današnje Slavonije uređuju županije Požeška, Virovitička i Srijemska, te zasebna Slavonsko-srijemska vojna krajina. Nakon 1848. godine te su tri županije bile podvrgnute vlasti hrvatskoga bana, a nakon razvojačenja 1881. uspostavljena je njegova vlast i nad teritorijem Vojne krajine, čime je dovršen proces inkorporacije područja u Hrvatsku. Danas se na području Slavonije nalazi pet županija: Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i Virovitičko-podravska. 
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: