Stravinski, Igor Fjodorovič, ruski skladatelj (Oranienbaum, danas Lomonosov, 17. VI. 1882 – New York, 6. IV. 1971). Sin opernoga pjevača Fjodora Ignatijeviča, glazbu učio od najranije mladosti, odlično svladao sviranje na klaviru (u zrelim godinama nastupao izvodeći vlastita djela), koji je u njegovu stvaralaštvu bio bitan činilac stvaralačkoga procesa. Djela su mu prvi put izvedena 1907, a već 1908. dolazi u dodir s obnoviteljem i organizatorom baleta → S. Djagiljevom, koji je od njega naručio glazbu za balet Žar ptica. Izvedbom tog baleta (1910) započelo je pariško razdoblje u stvaralaštvu Stravinskoga, 1911. praizveden je balet Petruška, a 1913. i Posvećenje proljeća (djelo je izazvalo velik skandal). Godine 1915. prvi put nastupio kao dirigent. U Parizu živio do 1939. (francusko državljanstvo dobio 1934) postavivši temelje svojem neoklasičnom stilu i stvorivši neka od svojih najpoznatijih glazbeno-scenskih djela. Od 1939. živio u SAD-u (državljanstvo dobio 1945). Početkom 1950-ih okušao se u serijelnosti, dodekafoniji i atonalnosti. Stvorio je omašan opus u kojem istaknuto mjesto zauzimaju glazbeno-scenska djela – baleti (Žar ptica; Petruška; Posvećenje proljeća; Pulcinella; Svadba; Apolon predvodnik muza; Poljubac vile; Igra karata; Orfej; Agon), opere (Slavuj; Lisica; Priča o vojniku; Mavra; opera oratorij Oedipus Rex; melodrama Persefona; Život razvratnika), orkestralne skladbe, komorna i klavirska djela, vokalne skladbe (Simfonija psalama), oratorij (Tužaljka), zborovi, popijevke. Obrađivao i tuđa djela (J. S. Bacha, G. Venose, H. Wolfa), instrumentirao kraća djela Beethovena, Chopina, Musorgskoga, Čajkovskoga, Griega, Sibeliusa, dovršio operu Hovanščina Musorgskoga, a 1920-ih transkribirao mnogo svojih skladbi za mehanički klavir pleyelu. Napisao više spisa o glazbi.