trigonometrija (grčki: trigonon trokut, métron mjera), grana geometrije u kojoj se za određivanje elemenata trokuta (stranica i kutova) upotrebljavaju trigonometrijske funkcije. Ako su zadana tri elementa, onda se ostali lako nalaze. Razvila se u starogrčkoj, indijskoj i arapskoj matematici. U Europi je najzaslužniji za razvoj trigonometrije → Regiomontanus. Današnji oblik trigonometrija prima u XVIII. stoljeću nakon radova → L. Eulera. Naziv uveo kalvinistički teolog, matematičar i astronom → Bartholomäeus Anglicus (1595).