Ljudevit Vukotinović
Vukotinović, Ljudevit (pravim prezimenom Farkaš), hrvatski književnik, političar i prirodoslovac (Zagreb, 13. I. 1813 – Zagreb, 17. III. 1893). Studirao pravo u Zagrebu i Požunu, gdje je i diplomirao. Radio u državnoj službi (sudac, veliki župan križevački od 1861. do 1867). Kao saborski zastupnik zaslužan, uz I. Kukuljevića Sakcinskoga, za proglašenje hrvatskoga jezika službenim 1847. U književnosti vidio mogućnost rodoljubnoga djelovanja i okušao se kao pjesnik, pripovjedač i dramatičar. Uz Vraza i Rakovca, pokretač
→ Kola (1842). Bavio se i botanikom i mineralogijom. Važna je njegova monografija na hrvatskom i latinskom jeziku Podobe hrvatskih hrastovah okoline zagrebačke. Jedan od prvih članova JAZU. Važnija djela: Pjesme i pripovijetke; Ruže i trnje; Trnule; Golub.
→ Kola (1842). Bavio se i botanikom i mineralogijom. Važna je njegova monografija na hrvatskom i latinskom jeziku Podobe hrvatskih hrastovah okoline zagrebačke. Jedan od prvih članova JAZU. Važnija djela: Pjesme i pripovijetke; Ruže i trnje; Trnule; Golub.