Erik Pomeranski, danski (kao Erik VII.), švedski (kao Erik XIII.) i norveški (kao Erik III.) kralj (Rügenwalde, danas Darlowo, Poljska, 1382 – Rügenwalde, 3. V. 1459). Pravim imenom Bogislaw, rođak danske kraljice Margarete, koja ga je 1388. imenovala nasljednikom; 1397. izabran za kralja → Kalmarske unije (udruženo kraljevstvo Danske, Švedske i Norveške); na prijestolje stupio nakon Margaretine smrti 1412. Pokušao ostvariti prevlast u sjevernoj Europi; bez većih uspjeha odupirao se prevlasti Hanze. U korist holsteinskih grofova odrekao se Schleswiga, a Hanzi je morao priznati njezine povlastice. Nakon ustanka → Engelbrekta Engelbrektssona njegovu vlast prestaju priznavati Danska i Švedska (1439) te Norveška (1442).