Narodna stranka, prva moderna hrvatska politička stranka, utemeljena 1841. pod nazivom Ilirska stranka, a nakon zabrane ilirskog imena od 1843. djeluje kao Narodna stranka. Pokrenuli su je → Ljudevit Gaj, → Ivan Kukuljević Sakcinski i → Ivan Mažuranić s ciljem borbe za ujedinjenje hrvatskih zemalja, uvođenje hrvatskoga jezika kao službenog, te općenito zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, napose protiv politike mađarizacije. Već 1841. imala je većinu u Saboru; zabranjena 1851–60. Obnavlja se pod vodstvom → Josipa Jurja Strossmayera, → Franje Račkog i I. Mažuranića 1861, ali se 1863. iz nje izdvaja Samostalna narodna stranka koja zahtijeva samostalnu Hrvatsku (program Uvjetno ili bezuvjetno), te se protivi koaliciji s Unionističkom strankom (mađaroni) koja je prihvatila Hrvatsko-ugarsku nagodbu (1868). Kada je Narodna stranka pobijedila na izborima 1871, tu je nagodbu proglasila nezakonitom. Među vođama, osim bana I. Mažuranića, isticao se → Matija Mrazović, koji je 1880, zbog oportunizma stranke (nagodbenjaštvo), osnovao Neodvisnu narodnu stranku. Otada stranka postupno gubi važnost; 1905. ulazi u → Hrvatsko-srpsku koaliciju, a nakon poraza na izborima 1906. raspada se.